Literarni kutak 2013./2014.

Written By: Alenka

Veseli svijet

Majčina ljubav je beskrajna

Svijet osmaša

Naši dani za pamčenje

 

Županijsko natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika – Rovišće 2014.

Znanje proizlazi iz iskustava koja stječemo.

Iako u početku nisam bila sigurna hoću li se pridružiti dodatnoj nastavi, nastavnica me uvjerila da mi dodatno učenje hrvatskoga jezika može donijeti samo dobro. Činilo se kako je natjecanje daleko sve do 5. ožujka 2014., dana polaska u Rovišće.
Okupili smo se u OŠ Rovišće. Bilo je zanimljivo upoznati nove ljude. Ušli smo u učionicu u kojoj ćemo pisati ispit. Bila sam pomalo nesigurna, ali su moju nesigurnost izbrisala nasmiješena lica nastavnica koje su nam poželjele puno uspjeha.
Ispit nije bio nimalo jednostavan. Zadatci su zahtijevali potpunu koncentraciju i razmišljanje o više gramatičkih zakonitosti istovremeno.
Nakon ispita slijedilo je druženje. Svi smo se opustili. Dok su nastavnici ispravljali ispite, mi smo gledali film. Djeca su sve češće pogledavala na sat iščekujući rezultate. U zraku se osjećala nestrpljivost.
Napokon su objavljeni rezultati. Četvrta sam! Bila sam ponosna na sebe i zahvalna nastavnici koja me podučila bitnim stvarima i vjerovala u mene.
Na proglašenju su nam uručili pohvalnice i cvijeće. Svi mi koji smo pristupili Županijskom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika osjećali smo se pobjednicima.
Znam da se trud isplati. Svi sati koje sam uložila vježbajući, isplatili su se. Nastavljam vježbati i pripremati se za sljedeće natjecanje i za nova iskustva.


Mihaela Idžanović, 7.d

 

To je bio dan za pamćenje

Iz škole sam se vratio
Do kuće svratio,
Nazvao prijatelje,
Internetske krotitelje.

U novoj igri stajali smo mi
Nadimci su nam bili TheWestShefiff, Dodiplay i Madman K 3

Škrinje sam si stvorio
U spilju prolaz otvorio.

Kantu vode stavili smo,
Nova vrata pravili smo
Dijamante smo mi kopali
U novu spilju pali
I Sheriffovu farmu brzo razvalili.

Ubrzo je došao kraj ovoj internetskoj idili
I samo smo svi, odjednom, računala isključili.


To je tek bio početak
I ne nadzire se završetak.
Igrali smo još i dalje,
No ovoj pjesmi sada kraj je!

Karlo Lučan, 6.b
Prijateljstvo

Nemoj nesretna biti
ruku će ti uvijek netko pružiti.

Ako te obavije tama
ne zaboravi,
nisi sama!

Netko će ti uvijek ruku pružiti,
ali znaj,
prijateljstvo treba zaslužiti!

Nada Tutić, 6.b
Sport

Njega voli svatko,
A kada pobijediš to je tek slatko.
U tijelu zdrav duh, kažu naši stari,
Svi ga volimo i ništa nam ne fali.

Ekipa se skuplja,
Spremni smo za tren oka ući na teren…
Dodaj! Pucaj! Zabij gol!
To je pravi spoj!

Kada treniraš
Prava je „stvar“
Puno smijeha, veselja –
I najljepših želja!

Sport je fora,
Sport je o. k.
Zato ga volimo najviše,
Hej!

Karlo Čuhnil, 6.b
To je proljeće

Proljeće nam je stiglo
puno šarenih boja,
može se pronaći
i proljetnica koja.

Zazvonila su zvonca
visibaba bijelih,
boji žutoj
jaglac se veseli.
Dok ljubičica
Šešir ljubičasti želi.

Proljeće se veselo smije
Dok blagi vjetrić grane vije.

Ana Marija Caha, 6.b

 

PRIČA S LIVADE


Jednog proljetnog dana našli su se na livadi maslačak i radoznala tratinčica. Gledali su jedno u drugo i čudili se.
Nakon nekog vremena upita tratinčica maslačka kako se zove, što je on, ima li posao, gdje živi i koliko mu je dana. Maslačak se čudio jer za cijela svoga života nije čuo toliko pitanja. Onda stade odgovarati. Rekao je kako se zove Marin, da je cvijet, kako nema posao, da živi na livadi i da mu je 36 dana. Ona se stalno htjela igrati s maslačkom, ali on bi uvijek rekao: ,,ja sam prestar za igru.“ što je bilo najgore, maslačak je stalno šutio i čitao novine. Nije htio razgovarati ni igrati se s tratinčicom.
Nakon nekog vremena tratinčica si je pronašla novu prijateljicu. Zvala se Magdalena i također je bila tratinčica. Njih dvije su se stalno igrale i pričale. Dvije tratinčice uvijek su bile sretne, a stari maslačak samo je čitao, čitao, čitao i šutio. Magdalena i tratinčica rasle su i rasle dok ih dvije djevojčice nisu ubrale i odnijele ih kući. U toj kući je završio njihov veseo, zaigran i zabavan život.



Toni Nokta, 4.c
Proljeće

U cik proljetne zore
probudila sam se ja.
U podne izašla sam van
i kažem vjeverici dobar dan!
Ah, taj miris svjež i proljetnice male
koje svojim glavicama diraju niske grane.
Kapi proljetne rose
čine ptice bose.
To lijepo proljeće
uvijek se javlja u jedno stoljeće.
Pjev mladih ptica
nazvale su mačku - mica.
Visibaba se u jutro budi,
jaglac u podne,
a ljubičica,
što da kažem,
ona je spavalica.
Psić proteže kratke noge,
a uši bi mogle slušati zov proljeća.
Kad vidim to sve
lane mi kaže: „Gle! Što se to miče?
Kakva je to dreka?
Zar u šumi proljeće već čeka?“
Ah, to je tako proljeće ne čeka,
miče zimske deke
i stavlja meke
zrake toplog, snažnog i sjajnog sunca.
Te sve stvari čine proljetnu radost i
našu mladost.
Ti svježi mirisni dani
trajali su još samo lani.

Nika Tutić