Dugo je stajala sama i prazna, gurali je, spremali, na mjesta razna. Školu ona voli, a kad škole nema, to je boli. Ding – dong, zvono se čuje, škola otvara vrata, i školska torba tu je! Sada je sretna, sada je prava, vrjednija je i od mrava, puna knjiga nema više briga.
Filip Geng, 5.d