MOJA MAMA
Oči su joj smeđe,
blage i sjaje toplinom.
Lice joj je uvijek nasmijano
i puno ljubavi.
Ruke su joj blage, nježne
i meke kao dašak vjetra.
Njezina je kosa
kratka i sjajna.
Volim svoju mamu
jer je vesela, dobra, lijepa
i ponekad stroga.
Lea Rajković, 1. B
MOJA MAMA
Moja mama ima smeđe oči, tople i okrugle.
Lice ima blago, nasmijano i rumeno.
Kosu ima plavu i kratku.
Ona ima nježne i meke ruke.
Moja mama je najbolja na svijetu jer je nasmijana,
dobra, vesela, nježna i lijepa.
Anja Jakić, 1. B
MOJA MAMA
Moja mama ima smeđe i tople oči. Ima blijedo i blago lice.
Ona je dobra, nježna i lijepa.
Ima nježne i tople ruke.
Kosu ima crnu i ravnu.
Volim s mamom pričati.
Moja mama je najljepša na svijetu.
Tarik Demiri, 1.B
Moja mama
Moja je mama često nasmijana. Ona je jako brižna. Voli prirodu, selo i vrt.
Mama mi voli pričati priče. Moja mama voli čistoću.
Anja Radulović 1. d
Moja mama
Moja mama mene jako voli. Ona me uči što je dobro, a što nije. Uvijek me grli i ljubi. Ona kaže da sam ja njezino blago. Mama se brine o mome zdravlju.
Paola Brandeis 1. d
Na satu lektire
Francek piše Marici ljubavno pismo.
Draga moja Marice!
Znaš da te volim više od samog sebe. Ti si moja ljubav jedina. Ti si svjetlost koja osvjetljava put kroz tamu. Ako umrem, bit će mi drago jer ću znati da sam
Tvoj odani
Francek
Skupina Bijeli jelen, 2.a
(Tea, Hana, Ivo i Ivan)
Učiteljica
Tko je to tko nas uči
i sa zadaćom stalno muči?
Tko nam daje samo petice
i kad bi moglo,
bile bi i šestice?
Tko nam kaže da redovito učimo
i da se sa zadaćom nikada ne mučimo?
To je učiteljica, znaj,
a ovoj pjesmi je kraj.
Hana Budinjaš, 2.a
Zimska čuda
Zimska čuda su pahuljice bijele koje nježno padaju.
Lijepe su mi bijele planine koje se vide u daljini.
Čudesne su slike koje inje stvara na mom prozoru.
Čudo je kako zimi sve postaje bijelo.
Leo Pavlić, 2.a
Zimska čarolija
Zimska čarolija je kad s neba padne snijeg i
sve postane bijelo. Čarolija je i kad se voda
pretvori u led, kada ledenice vise s krovova
poput kristala. Ipak je najveća čarolija kad
mogu od snijega napraviti snjegovića.
Eneja Fijala, 2.a
LJUBIČICA
GLAVICU JE DIGLA
LJUBIČICA MALA
I SUNCU SE SJAJNOM
NASMIJALA.
LJUBIČASTA HALJINICA
BAŠ JOJ LIJEPO STOJI,
A PREKRASNIM MIRISOM
SVIMA OKO SEBE GODI.
LUCIJA PETERNEL, II. B
JAGLAC
MOŽE BITI ŽUT
KAO SUNČEV PUT.
MOŽE BITI PLAV
KAO MORSKI VAL.
MOŽE BITI I CRVEN
KAO JABUKA RUMEN.
A MOŽE BITI I LJUBIČAST
KAO LIST PUPOLJAST.
BARTOL BUDINJAŠ, II. B
MASLAČAK
ŽIVIM U TRAVI,
MASLAČAK SAM PRAVI.
IMAM ŽUTU GLAVU,
VIDIM SE KROZ TRAVU.
SRETAN SAM ŠTO ZIMA ODLAZI,
A TOPLO PROLJEĆE DOLAZI.
LEPTIR ME POSJETIO,
MISLIO JE DA SAM GA SE ZAŽELIO.
DORIJAN POPOVAČKI, II. B
LJUBIČICE
U PROLJETNO JUTRO
PROCVALE SU
LJUBIČICE PLAVE.
MIRISNE GLAVE
SAKRILE SE
U VLATIMA TRAVE.
FILIP BUBNJIĆ, II. B
RUŽA
U MALOM GRMU SE SKRIVAO
SVIMA JE MIRISAO.
TAJ MALI CVIJET
JAKO JE LIJEP.
CRVEN JE, MIRISAN
I ČUDESAN.
ČAK I TRNJE IMA
KOJE BODE
I MOŽE NAUDITI SVIMA.
ŽIVI KRAJ PUŽA,
A ZOVE SE – RUŽA.
TINA ŠEPL, II. B
LJUBICA
PROCVJETALA MALA GLAVICA-
POJAVILA SE LJUBICA.
ZELEN JOJ LIST,
KAO DA GA JE
OBOJIO KIST.
UJUTRO JE ROSOM OKUPANA,
LJUBIČICA LIJEPA, BAJNA.
HELENA MARKOVIĆ, II. B
LJUBIČICA
LJUBIČICA MALA
U DVORIŠTU JE CVALA.
MIRISOM I BOJOM SVOJOM
PČELICU JE ZVALA .
PČELICA NA M JE SKUPILA
NEKTAR SLATKI,
DA NAM MEDA NAPRAVI.
NIKOLA LONČAR, II. B
Povratak iz škole
Dječak Janko vraćao se iz škole svojim novim biciklom. Na glavi je imao plavu kapu, a na leđima školsku torbu. Bio je znatiželjan. Prolazeći ulicom promatrao je sve oko sebe. Odjednom je čuo buku i osjetio bol. Pao je na pločnik ispred prodavaonice s igračkama. Udario je biciklom u automobil. Oko njega se okupilo puno ljudi. Uskoro su stigli i roditelji. Cijelo poslijepodne ležao je u krevetu. Prijatelji su mu došli u posjet, a mama ih je sve počastila sladoledom.
Sada su se svi smijali Jankovoj avanturi. Kada su prijatelji otišli, Janka je još čekalo pisanje zadaća. Bio je to jako uzbudljiv dan.
Ena Jantolek 2. d
Jabuka
Ušla sam u kuhinju. Ugledala sam košaricu punu svježih jabuka. Njihov ugodan miris širio se cijelom prostorijom. Bilo ih je velikih i malih, a sve su savršeno pristajale mome dlanu, onako nepravilno okrugle. Crvene, zelene ili žute osvajale su svojim slatko-kiselim okusom. Mama će ispeći kolač od jabuka ili napraviti džem, a ostat će i koja za ponijeti u školu.
Ena Jantolek 2. d
Đuro
Đuro je moj pjetlić. Jako je zločest, stalno pravi nered. Mudar je kada brani svoje kokice. Iako je dvorište veliko, često posjete mamin vrt i salatu. Svakih nekoliko dana kreću na izlet kod susjeda ili na cestu. Moram paziti na njih da se ne izgube ili ne pobjegnu. U dvorištu imaju hranu i vodu, ali slađe im je napraviti „malo reda u susjedovim jagodama“. Đuro se pravi važan kao da je gazda. Kada ga potjeram s terase ljuti se i kukuriče. Jako voli izležavanje na suncu u maminom cvijeću. Najviše mi se sviđa kada ode spavati u pet popodne u svoju šupicu.
Antun Kaner 2. d
Obilan ribolov
Jednog proljetnog dana dječak Marko je otišao u ribolov. Dok je gledao kako oblaci prolaze, prišuljao mu se iza leđa jelen. Jelen mu je htio pomoći pa je skočio u vodu. Marko je bio zaprepašten. Jelen je izašao iz vode s punim rogovima ribe. Tog je dana Marko imao obilan ribolov.
Ivan Petković 2. d
Nestašni Maks
Maks je bio nestašan i umiljat zečić. Živio je na selu. On i njegova braća živjeli su u maloj kućici u vrtu. Jednoga dana je pobjegao ravno u kupus. Grickao je glavice kupusa dok nije sve pojeo. Punog trbuha zaspao je u vrtu.Gazdarica koja je išla zalijevati vrt jako se iznenadila. Nije bilo kupusa! Ugledala je uspavanog Maksa. Sada je sve bilo jasno. Maksa je odnijela u kućicu. Nije se ljutila jer je znala da je Maks samo nestašni zečić. Maks je bio sretan jer ga gazdarica nije kaznila.
Marko Šepl 2. d
Dobar pas Floki
Pas Floki se odmarao uz prozor. Odjednom je počeo pljusak. Sjetio se da njegov mali gazda Petar izlazi iz škole. Uzeo je kišobran i otrčao pred njega. Petar je bio sretan što vidi Flokija s kišobranom. On i njegovi prijatelji ugurali su se ispod kišobrana i veselo krenuli kući.
Laura Abdić 2. d
Prvi puta na biciklu
Dječak Marko se bojao voziti bicikl. Imao je tek pet godina. Mama mu je govorila da se ne boji. Želio je ići kod prijatelja Luke. Skupio je hrabrost i uzeo bicikl. Išao je polako i ravno. Staza je bila dugačka i strašna. Uz stazu su brujali šareni automobili kao da viču na njega. Stigao je do prijatelja. Luka je bio sretan zbog njega. Uzeo je svoj bicikl i dopratio ga do kuće. Ispred kuće su ga čekali mama i tata. Marko nije znao da su ga cijelo vrijeme gledali. Počeli su mu pljeskati. Marko je shvatio da zna i može voziti bicikl. Od tada se vozio svaki dan.
Antonio Hlavsa 2. d
Dobra djevojčica
Bila jednom jedna djevojčica. Živjela je na pustom otoku. Voljela je pomagati drugima. Jednoga je dana na pusti otok došla bolesna starica u potrazi za ljekovitom vodom. Zajedno su je potražile. Stigle su pred spilju u kojoj je bila ljekovita voda. Uzele su malo. Starica je popila i odmah joj je bilo bolje. Djevojčica je ponudila starici da žive zajedno. Starica je pristala. Od tada djevojčica više nije bila usamljena.
Lara Šeba 2. d
Kako su nastali jaglaci?
Jednog sunčanoga dana kralj je poslao slugu da odnese vrećicu zlatnika jednoj siromašnoj obitelji.
Na putu do njihove kuće ispali su mu zlatnici. Kada je to primijetio, odmah se vratio na mjesto gdje ih je izgubio. No, tamo nije bilo zlatnika. Ugledao je žute jaglace. Ubrao je jaglace i odnio ih siromašnoj obitelji. Kada je došao do kuće , pokucao je na vrata i pokazao jaglace umjesto zlatnika. Objasnio je kako su se zlatnici pretvorili u jaglace. Predložio je da pokušaju baciti jaglace na travu. Možda se opet pretvore u zlatnike!?
Sluga je otišao, a obitelj ga je poslušala. I, gle čuda! Jaglaci se pretvore u zlatnike. Tako je i siromašna obitelj mogla imati kuću, doduše ne tako jako veliku.
Priča ne mora biti istinita da bi bila lijepa.
Irma Boroš, 3.b
USKRS
Probudio sam se i rekao: „ Već je Uskrs!“
Sišao sam u dnevnu sobu i u svom uskršnjem gnijezdu našao igračku transformersa i puno slatkiša. Probudili su se i ostali članovi moje obitelji i čestitali smo si Uskrs. Doručkovali smo odmah jer je moja mama morala kuhati ručak. U dva sata su došli baka i djeda, pa smo zajedno ručali kao prava obitelj.
Najviše volim provoditi Uskrs sa svojom obitelji.
Leon Hašpl, 3. b
MAŠTAMO
ZMAJ U UČIONICI
Jednog prijepodneva u školi smo imali likovni.Učiteljica nam je rekla da nacrtamo što želimo. U učionici je bilo vruće te smo otvorili prozor.
Odjednom u našu učionicu uletio je zmaj. Učenicima se svidio.Svi su ga promatrali i počeli crtati. Kasnije smo ga ispitivali razna pitanja. On je znao sve odgovore.
Učiteljica ga je pitala zna li pjevati. On je otvorio usta i počeo pjevati.
Dok je pjevao, rigao je vatru.
Tajana Hvala, 3. B
IZVJEŠTAJ O OBAVLJENOM ZADATKU
U našoj je školi bila humanitarna akcija „Od zlata jabuka“. To je bilo 17. listopada 2011. Učenici 3. b razreda dobili su zadatak da posjete starije i nemoćne ljude u staračkome domu. Donijeli smo im puno voća i krušnih proizvoda. Trebalo ih je razveseliti pa smo im odglumili igrokaz „Gradski i poljski miš¨. Počastili su nas kolačima.
Bili su sretni.
Alen Hosu, 3.B
MUDRE SE STVARI UČE IZ BASNI
Ja živim u Daruvaru i zovem se Luka.
U srijedu su glumci virovitičkog kazališta izveli u našem kinu predstavu „Mudre se stvari uče iz basni“
I, evo! Tako smo mi iz škole otišli u kino.
Meni se najviše svidjela basna „Dvije koze“. Bile tako dvije koze koje su željele prijeći most na kojemu je bilo mjesta samo za jednu. Prepirale su se koja će prva prijeći. I sve tako dok iz vode nisu iskočile dvije lopatice. Njima su se mačevale dok obadvije nisu pale u vodu.
Tako je završio taj igrokaz. On ima i pouku, a pouka je da ne smijemo biti tvrdoglavi. O svemu se trebamo lijepo dogovarati.
Luka Častek, 3. b
Lijep Božić za lutalicu
Kad bih vidio psa lutalicu, dao bih mu kost i doveo ga kući. Napravio bih mu kućicu i dao ogrlicu. Noću bih mu dekicom grijao šapice. Svakog sunčanog dana igrao bih se s njim. Nazvao bih ga Floki.
Nakon Božića, u oglasnik bih stavio oglas – Traži se gazda za psa lutalicu!
Karlo Kuzle, III.c
Božićna noć
Božićna noć brzo će doć!
Donijet će sreću svima, velikim i malenima.
Dom će mirisati na kolače
i ne će biti nikoga da plače.
Čut će se samo veseli smijeh,
bit će oprošten svaki grijeh.
Klara Valentić, 5.e
E, Splite moj
U kasnim večernjim satima sjedam u autobus i odlazim u Split na Državno prvenstvo u karateu. Cijelim putem cijepim svoje roditelje kako želim državnu medalju i da sam najbolja. Dolaskom u Split protežem noge do rive i nazad do dvorane Gripe.
E, tu sada počinje moja noćna mora. Izlazim na tatami i prvu rundu dobivam bez problema. Sva sam ponosna i važna, za mene više nema zapreka.
Drugi izlazak na tatami i – gle čuda! Pored mene stoji neka mala koja nema blage veze. Bacim pogled na tribine gdje sjedi moja mama i pobjednički se nasmijem. Samouvjereno izlazim pred suce i počinjem raditi katu. Toliko se pravim važna da sam napravila debalans. Suci ocjenjuju moju umišljenost i tvrdoglavost njenom pobjedom.
To me spušta na zemlju. Shvaćam da sam bila jako tvrdoglava i umišljena. Sama sebi obećajem da nikada više neću nikoga podcjenjivati. Naučila sam lekciju na najteži način.
Tea Kovačević, 5. razred
Jesenja pjesma
Jesen se mudra
divi žutom listu.
Gleda:
on gradi malu zelenu pistu!
Kad vjetar doleti
da on poleti…
Marina Stipić, 7.e
Magnolija i proljeće
Na magnoliji se vidi radost proljeća.
Preko zime je gola, misliš da nikada
više neće procvasti. No pogledaj sada!
Cijela krošnja je jedan veliki cvijet.
Jedna grana je pukla od težine cvjetova.
Ponekad zaželim da proljeće uvijek traje.
Maximilian Valdgoni, 5. e
Moj ljubimac
Kad sam bio mali,
dobio sam mačka na dar
koji je mislio da je car.
Po cijele dane se izležavao
i svima naredbe izdavao.
Za ručak je samo fino jelo jeo,
a nakon toga bi ispred televizora sjeo
i svoje omiljene programe gledao.
Nakon večere legao je u kadu punu pjene
i slušao iz opere refrene.
Zatim bi stavio miris ljubičice
i otišao u restoran „Kod Cice“.
Naručio bi hladnu limunadu,
tako to rade mačke u gradu.
Antonio Kasal, 5.e
Naš bijeli mačak
Taj ću Božić pamtiti život cijeli:
pod borom nas je dočekao mačak bijeli.
Malen i sladak, umiljato nas gleda.
Što je kasnije bilo, opisat se ne da.
Tko bi rekao da će taj mali stvor
počet se penjat na naš bor.
Kuglice padaju, bor se njiše,
mačak se penje sve više i više.
Pretražili smo kuću cijelu.
Tata se još uvijek ljuti.
Mama viče: „Puca mi glava!“
Gle, tko u kutiji nevino spava.
Boris Lacković, 5. razred
Ostavljeni kućni ljubimci
Nema djeteta na svijetu koje nije poželjelo imati psa, mačku, zeku, hrčka, ribicu, kornjaču, žabu ili papigu. No, što se događa kada taj kućni ljubimac iz raznih razloga postane neželjen, zaboravljen; smetnja i teret za cijelu obitelj.
Često viđam po ulicama Daruvara napuštene pse, mačke koji su do jučer bili nečiji ljubimci, miljenici, a danas su prepušteni na milost i nemilost ulice. Mnogi posvajaju životinje ne znajući da je taj čin velika odgovornost. Odlazeći na dulji godišnji odmor ljudi olako ostavljaju svoje ljubimce na ulici, same i nezbrinute. Noću čujemo tužno zavijanje i cviljenje ostavljenih ljubimaca. Oni promrzli i gladni lutaju gradom u nadi da će im netko dati obrok i malo ljubavi. Neki od njih svoj dom pronađu u Društvu za napuštene životinje, ali ni Društvo nije u mogućnosti brinuti se za sve njih…
Pomozimo napuštenim i nezbrinutim ljubimcima pronaći topli dom.
Sara Golub, 8.d
Pas i lopta
Moja je Nela mala,
vješto loptu žonglirat’ znala:
žonglirala je loptu ona
vješto kao slavni Maradona.
Vježbala je svakoga dana
po dva ili tri puna sata,
žonglirala je repom i glavom
i slijepo se zanosila slavom.
Žonglirajući jednoga dana
lopta joj je u trnje pala.
Od jada mala Nela
danima ništa nije jela.
Sjetila se ona tada
susjedovog mačka Frana
i njegove lopte male
od klupka vune namotane.
Posjećivala je mačka Frana
sve dok jednog lijepog dana
lopta u njene šape nije pala.
Vesela sada ona
sanja da je Maradona.
Nikola Repić, 5.d
Pomaganjem drugima postajemo bolji
Bio je početak ljeta. Radovao sam se nadolazećem kraju školske godine.
Te nedjelje bio sam u crkvi. Sjedio sam do prozora. Na drveću su cvrkutale ptice, u crkvi su pjevali sretni ljudi. Svima je na licu blistao osmijeh, oči su im bile pune sreće i ljubavi. Vani su se krošnje usklađeno njihale pod toplim ljetnim suncem, sve se činilo savršenim toga dana.
Sjetio sam se događaja s početka školske godine. Sa skupinom prijatelja obišao sam nekoliko starih i nemoćnih osoba u našem gradu. Poseban je bio susret s jednom bakom.
Kuća joj je bila lijepa, vrt se šarenio. Obradovala se našemu dolasku. Dok smo recitirali, oči su joj sjale od sreće. Promatrala nas je sa smiješkom. Nakon recitala oči su joj zasuzile.
Muž joj je umro prije pet godina, a ubrzo joj se i sin odselio. Sin ju nije često posjećivao u svih tih pet godina, gosti su joj rijetko dolazili. Mi smo, nakon dugo vremena, unijeli malo radosti u njen život.
Pogledao sam kroz prozor. Sunce je još više blistalo, krošnje su se još njihale, sve je bilo savršeno. U dubini srca osjetio sam da je svijet, nakon svakog učinjenog dobrog djela, bolje mjesto za život.
Vladimir Šeba, 8. e
Pomaganjem drugima postajemo bolji
Bližio se Božić. Snijeg je padao polako i polja su već bila bijela. Sovi smo se veselili Božiću i snijegu. Bila sam prvašić i veselila se školi.
„Mateja! Hajde, dijete, budi se, zakasnit ćeš u školu!“ vikala je baka. Polako sam krenula…
Na prvome satu učiteljica nam je predala papirić s obavijesti. Nisam je čitala, nije mi se dalo. Nakon pet sati umorno sam se vraćala kući. „Kako je danas bilo u školi?“ s vrata me dočekalo mamino pitanje. Pružila sam joj papirić. „Ako imate viška odjeće ili školskih stvari, darujte ih onima koji nemaju…“, polako je čitala mama. Brzo sam rekla da volim sve svoje stvari i da nema takve koju bih htjela dati. Mama mi je održala „lekciju“. Pričala je kako je ljepše davati nego uzimati i da ću se darivajući ljepše osjećati.
Prihvatila sam majčine savjete, skupila odjeću i pribor i sutra sve odnijela u školu. Napisala sam i jednu malu čestitku. Puno je djece donijelo darove. Zajedno smo ih unosili u kombi koji ih je vozio siromašnoj djeci.
Mama je bila u pravu. Duša mi je bila ispunjena nekakvom posebnom toplinom. Bilo mi je drago što sam učinila nešto dobro i to baš prije Božića. Znala sam da ću nekoga razveseliti.
Od tada uvijek, kada mogu, darujem sitnice onima koji imaju manje od mene. To me i čini boljom osobom.
Mateja Kuljanac
5. razred
Prikaz književnog djela
Ernest Hemingway: Starac i more
„I kakav je moj plan? Da mi je znati
zašto je tako iznenada izronila?
Je li od gladi tako očajna ili
ju je uplašilo nešto u tami?“
Na početku romana upoznajemo starca. Na prvi je pogled jako star, kože tamne od sunca, žuljevitih ruku; ali u njegovim venama teče vruća krv. Bio je ribar, najbolji ribar, a sada je već 84 dana bez ulova. I dječaku su zabranili loviti s njim jer je starca „pratila loša sreća“. Starac je stoga odlučio krenuti u lov sam, prepustiti se milosti i nemilosti oceana…
Nakon duge plovidbe, napokon uhvati veliku ribu. Vukla ga je tri dana i tri noći. Nije odustajao. Boljela ga je izranjena ruka, leđa se grčila. Napokon ju je uspio izvući iz vode i privezati za čamac. Na povratku kući ribu napadaju morski psi, a starac biva uvučen u žestoku borbu za život…
Čitajući roman shvatila sam da i nas ocean života može odvući daleko na pučinu. Jesmo li spremni za borbu?
Priča o siromašnom ribaru uči nas da se snagom volje mogu prevladati sve nevolje. Stoga, samo hrabro naprijed. Pučina nas čeka.
Ema Mandekić, 8.d
Problemski članak
Nasilje u školama
Nasilje u školama sve je češća pojava i gotovo nema škole u kojoj ono ne postoji. Često djeca, već u mlađoj dobi, pokazuju manjak bilo kakvog osjećaja brižnosti prema drugome ili žaljenja zbog učinjenog. Takva djeca su glavni uzročnici nasilja u školama. Nazivamo ih učenicima-zlostavljačima.
Oni su agresivni prema vršnjacima. Često su fizički jači od svojih žrtava. Zabavlja ih maltretirati i vrijeđati slabije od sebe i zbog toga se ne osjećaju krivima. Svojim ponašanjem privlače pažnju na sebe želeći impresionirati učenike oko sebe. Ne podnose neuspjeh koji ih jako razdražuje. Često su u skupinama i rijetko sami izazivaju nasilje. Rano se prepuštaju pušenju, opijanju i krađama.
Učenici-žrtve su u pravilu tjelesno slabija djeca. Nesigurni su pa lako postaju mete napada nasilnika. Nisu skloni nasilju, ne vrijeđaju druge i u situacijama sukoba se povlače. Nasilnici ih zadirkuju, rugaju im se i omalovažavaju ih. Mali broj učenika su istovremeno i zlostavljači i žrtve…
Može li se stati na kraj nasilju među djecom u školama ? Tko ga može zaustaviti?
Mislim da bi socijalne službe trebale više educirati roditelje i zaposlenike u školama kako reagirati u takvim situacijama i kako riješiti problem nasilja u školama.
Ivana Fujer, VIII.d
Proljeće
Gledam proljetno cvijeće:
vijori na vjetru i pleše, pleše…
Visibabe male
već su procvjetale.
Dižu glavice toplome suncu,
ono im daje sočnu pusu.
potoci putuju i traže spas,
daleke rijeke čuju glas.
Pogledam u nebo visoko,
o, kako volim jutro proljetno.
Bijeli oblaci nebom kruže,
proljeće drago, ostani što duže.
Mateja Kuljanac, 5.d
Proljeće
Proljeće je ptica let,
jablan, visibaba i mirisni cvijet.
Evo ptice, jedne, druge,
ujutro nas pjesmom bude.
Djeco, izađite van,
igrajte se cijeli dan.
Na proljetnice pazite,
ni slučajno ih ne gazite.
Malo štene majka pazi,
čuva ga i mazi.
Ljudi Uskrs slave,
brda se u daljini plave.
Darijel Kužilek, 5. e
Proljetno jutro
Sunce je probudilo uspavanu visibabu.
Mačak veselo gleda njenu zelenu kapu.
Bijeli zvončić veselo zvoni.
Na travi sja rosa kao dragulji.
Djeca skaču po baricama poslije proljetne kiše.
Potočić šapuće: „ Proljeće! Stiglo je proljeće! “
Tea Kovačević, 5.d
Proljetne suze
Jutros ugledah pticu malu
do grla zamotanu, u šalu.
Prepoznah blistavu suzu
što teče niz pernatu bluzu.
Zabrinuto upitah ja:
-Što li se to događa ?
Na to će ona uplašeno:
-Proljeće je zaboravljeno.
Krenuh i ja u susret proljeću,
vidjeh kako bijele ptice slijeću.
Ptice velike, bijele, al’ nema šala:
-Gdje li je ptica mala ?
Kao da mi misli čita,
jedna me ptica pita:
-Mene tražiš ?
-Kako si znala ?
-Ja sam proljetna ptica mala.
-Zašto si plakala ?
-Jer sam rosu stvarala.
A sada, draga moja,
svijetu treba zelena boja.
Na put žurno krećem
da se poigram s drvećem,
da se zarumenim s cvijećem.
Toplinom kojom sunce grije,
uz oko nebesko koje se smije,
vodim te u tajne najveće,
vodim te u – proljeće.
Klara Valentić. 5.e
Hrastovački putopis
Svježe jesenje jutro.Tek poneka zraka sunca sramežljivo proviri kroz staklo automobila. Priroda polagano otvara snene oči. Slavonskim krajolikom smjenjuju se žute i zelene boje.
Kukuruz je već pobran, jabuke polako sazrijevaju, a miris grožđa najavljuje bogatu jesen. Stari pas lijeno zijeva ispred svoje drvene kućice. Ovce zadovoljno mekeću dok kokoši slobodno šeću dvorištem. Pokraj stare zemljane kuće stoji visoki jablan.
U daljini se nazire tajanstvena Hrastovačka šuma. Močvarne ptice proizvode čudne, veličanstvene zvukove. Miris jezera sve je jači.
Evo nas, tu smo. Baka stoji ispred kuće. Pozdravljamo se i ulazimo. Vrijeme je za doručak. Na stolu nas čekaju lepinje, domaći kruh, kobasice, paprika i rajčice iz bakinog vrta. Divno miriše čarolija jeseni.
Anja Lončar, 8.e
Putujući Slavonijom
Svakoga dana promatram vlakove. Odlaze i dolaze uvijek u isto vrijeme kao ptice selice. Uvijek se vraćaju jer ih srce vuče natrag.
I ja želim putovati, otkrivati nova i uzbudljiva mjesta za koja i ne znam da postoje. Sjedam u vlak i krećem. Zamišljeno zurim kroz prozor ne bih li ugledala nešto više osim kuća, polja i prometnica. Očarava me rijeka, najbistrija koju sam ikad vidjela, teče mirno u sjeni starih hrastova. Sunce je svoju zlatnu boju posudilo žitu da bude ljepše i sjajnije. Plavo nebo proteže se u beskraj. Leptiri u letu, trk seoskih konja po polju, smijeh djece. Dok muškarci marljivo rade u polju, žene pripremaju poslastice.
Polako se spušta noć i sve odlazi na počinak. Poneka krijesnica leti noćnim nebom.
Lucija Konjovoda, 8. e
Zavičaj
U mome dragom kraju,
u mome zavičaju,
oblaci se suncem igraju,
ptičice radosno pjevaju.
U mome dragom kraju,
u mome zavičaju
unucima
bake stare pjesme pjevaju.
I snovi lutaju
po mome zavičaju…
Ines Mudri, 6.e
SUNCE
Sunce, moj nestašni prijatelj
Svakoga se ljeta sretnemo pored mora. Deset dana provedemo igrajući se neobičnih igara. Kada ujutro dođem na plažu, moj me prijatelj već nestrpljivo čeka. Kada uđem u vodu i zaplivam, on me gurne, potopi me. Zajedno se igramo loptom, a kada počne gubiti u igri, baci malo crvene boje na moju kožu. Mene to zapeče. Posvađamo se i pomirimo, gubimo i pobjeđujemo, smijemo se i plačemo, moj nestašni prijatelj Sunce i ja.
Iva Milek, VI. e
Sunce, moj nestašni prijatelj
Imam jednog prijatelja. Prepoznat ćete ga po blještavoj kosi, svijetlim očima i sitnim usnama. Sav je debeljuškast, okrugao. Obožava se igrati, ali je ponekad nespretan. Zabavan je i razigran. Obasja nam svaki dan. To je moj prijatelj – Sunce.
Ines Mudri, VI.e
PŠ Batinjani
MOJA ŠKOLA
U SVOJOJ ŠKOLI JA SAM OD SVOJE ŠESTE
ONA JE MENI KAO DRUGI DOM
UČIM TAMO,DRUŽIM SE,IGRAM I ZABAVLJAM
TA ŠKOLA JE MENI – SVIJET PO MOM !
BRINEMO SE O ŠKOLI DA NAM BUDE LIJEPA
KOSIMO TRAVU I SADIMO CVIJEĆE
OBILJEŽAVAMO BLAGDANE,PENJEMO NA STABLA
NITKO JE OD NAS ZABORAVIT NEĆE.
Dominik Petranović 3.m
SVOJE ŠKOLE UVIJEK RADO ĆU SE SJEĆATI
LIJEPA JE ,SUNČANA,PROSTRANA I ČISTA
MNOGE SMO NESTAŠLUKE U NJOJ PROVELI
BILA NAM JE ZA ŽIVOT UZLETNA PISTA.
I MOJ ĆE BRACO USKORO KRENUTI U NJU
A MOJ SE BORAVAK TU BLIŽI KRAJU
ŽAO MI JE ŠTO JE OVOG LJETA NAPUŠTAM
I SVI ČETVRTAŠI DOBRO TO ZNAJU !
Samanta Pejčin 4.m
PŠ Gornji Daruvar
BIO SAM VITEZ KRALJA PETRA SVAČIĆA
Ja sam obranio Hrvatsku od Mađara. Bio sam u dvorcu i na poljima gdje se borilo za život.
Jednog dana postao sam vitez. Vitezom me proglasio Petar Svačić. Bio sam jak kao dvadeset vitezova. Bio sam brz, pristojan i snažan. Dobili smo nove čelične oklope. Dok sam trčao do Gvozda, da vidim što je s Petrom Svačićem, napalo me trideset Mađara. Svi su imali strijele i mačeve, a ja samo tri noža. Sve sam ih vješto porazio. Spasio me je oklop. Popeo sam se na Gvozd i imao sam što za vidjeti! Mrtvog Petra Svačića. Napali smo ljutito Mađare. Porazili sve njihove vitezove i vojnike. Nijedan moj vojnik nije bio poražen.
Koloman i ja smo se borili. Pobijedio sam i Kolomana. Svi Hrvati su slavili. Mađari su bili tužni zato što su ostali bez kralja.
IVAN VUK, 4.r. Gornji Daruvar
RADOVI ZA BRŽI DOLAZAK PROLJEĆA
Jednog dana čuo se zvon. Zvon je dolazio iz jarka. Zvonile su visibabe. Dolazilo je proljeće. Svi su bili sretni. Vjesnici su narasli i sva se priroda probudila.
Visibabe su naredile mravu, vrapcu i krtici da uljepšaju prirodu. Oni su poslušali. Krtice su čistile ostatke snijega. Vrapci su sijali cvijeće i travu. Mravi su čistili ostatke grančica. Za mjesec dana sve je bilo uredno i čisto. Kada su došla djeca, uneredili su cijelo dvorište. Mravi su ponovno sve čistili. Završili su krajem ožujka.
Za Uskrs su se ponovno susreli mrav, vrabac i krtica. Zeko im je napravio pravu gozbu jer su bili vrijedni i marljivi.
IVAN VUK, 4.r. Gornji Daruvar