Putovanje jedne kapljice

Kapljici se napokon ostvario san.                                                                                                                              Spustila se s oblaka u zelenu krošnju drveta.

Lagano je klizila s lista na list i odjednom se našla

na tlu. Svuda oko nje bile su visibabe . Kapljica je

bila presretna jer nikad nije vidjela ništa ljepše.

Iva Peranović, 2.a

Kapljica i Kapljić

Kapljić je padao, padao, padao…

Pao je u jedan oluk. Činilo mu se da je na

velikom toboganu. Sudario se s nekim.                                                                                                                      „Auč…“, povikao je Kapljić. Okrenuo se i

ugledao prekrasnu Kapljicu.

„Bok!“ reče Kapljić.

„Bok!“ odgovori Kapljica.                                                                                                                                        Kapljić je slučajno imao u ruci tratinčicu pa ju

je dao Kapljici. Kapljica je skočila i poljubila ga.

Oboje su bili sretni.

Leonarda Filipin, 2.a

Čudesna kapljica

Dovoljno sam zrela da skočim s oblaka. Ja sam kišna kap.  „Juhuuuuuuu…!“ skočila sam. Iz visine vidjela sam žute i zelene kvadratiće. Bila su to polja. Pala sam blizu rijeke. Čula sam ribe i njihovu molbu:“ Pomozi nam!“ Voda je bila puna smeća. Cijela je rijeka jecala. Bilo je grozno. Ja sam smišljala plan kako da se riješimo smeća. Konačno sam se sjetila. Zamolila sam rijeku da pošalje sa mnom nekoliko kapljica. Išle smo nizvodno do grada. Tamo su nas u kantama zagrabila djeca. Primijetila su da smo prljave. Brzo su pozvali odrasle i zajedno pratili tok rijeke. Bacili su se na posao. Čistili su korito rijeke. Rijeka je učas bila čista. Svi su mi zahvalili i postala sam dio rijeke.

Hana Budinjaš, 2.a