{"id":8741,"date":"2025-11-09T16:48:28","date_gmt":"2025-11-09T15:48:28","guid":{"rendered":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/?page_id=8741"},"modified":"2026-05-28T21:48:36","modified_gmt":"2026-05-28T19:48:36","slug":"literarni-kutak-13","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/?page_id=8741","title":{"rendered":"Literarni kutak"},"content":{"rendered":"\n

Tko sam ja?\u00a0<\/h2>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>
\n

O\u00a0ovome pitanju ne razmi\u0161ljam \u010desto niti obra\u0107am puno pa\u017enje, no o sebi bih rekla mnoge stvari. Volim dijeliti stvari s drugima jer nemam sebi\u010dno srce i jako sam empati\u010dna osoba \u2013 \u010dim pla\u010de netko do koga mi je stalo, ne\u0107e pro\u0107i puno vremena, a meni \u0107e se o\u010di napuniti suzama! Na isti na\u010din reagiram kada je osoba sretna, osje\u0107am se toplo kao Sunce, a ve\u0107e sre\u0107e kod mene nema! Osje\u0107am se ispunjeno i budem presretna upravo zbog te osobe. Uvijek se trudim \u0161to vi\u0161e usre\u0107iti svoje prijatelje, ali i ostale.\u00a0<\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

Zovem se Marta i premda sam samo obi\u010dni tinejd\u017eer\u00a0kao i svaki drugi, razlikujem se po mnogo \u010demu. Jako volim pisati, pjevati i \u0161to\u0161ta drugo! Vrlo sam ma\u0161tovita osoba i uvijek se trudim gledati na stvari u pozitivnome smislu (koliko god mogu.) Lako\u00a0izgubim motivaciju, no sre\u0107om ju lako i ponovno dobijem! Sebe smatram vrlo talentiranom i sna\u017enom osobom s obzirom na stvari koje sam pro\u0161la. Ne volim se hvaliti, no uvijek volim podijeliti lijepe trenutke koje mi se dogode s drugima. Tako\u0111er sam izuzetno uporna osoba i smatram da je to vrlo mo\u0107na osobina. Kada ne\u0161to \u017eelim, ne odustajem dok god to ne dobijem. Nisam ohola i pomirim s tim da ponekad ne mogu dobiti sve \u0161to \u017eelim i znam da je to za moje dobro. Volim savjetovati druge i pomagati im u stvarima koje sam uspje\u0161no savladala. Istina, srame\u017eljiva sam osoba\u00a0u po\u010detku, no to me ne sprje\u010dava da dobivam odgovore na pitanja i postignem svoje ciljeve. Kada\u00a0mi je ne\u0161to bitno, jako se ve\u017eem za tu stvar ili osobu. U po\u010detku sam \u0161utljiva, no ako osobi dovoljno vjerujem i osje\u0107am se s njom ugodno, skroz \u0107u se opustiti i pri\u010dati do mile volje. Takva nisam sa svima. S druge strane jako brinem oko sitnica i rije\u010di me lako povrijede, pa to mo\u017ee ozbiljno utjecati na moje\u00a0samopouzdanje i na na\u010din kako sebe vidimNe volim biti sama, no tako\u0111er ne volim biti ni u velikim skupinama ljudi. Uvijek tra\u017eim jednu osobu s kojom \u0107u se povezati i osje\u0107ati ugodno. U\u00a0veliko brojnom\u00a0dru\u0161tvu se osje\u0107am\u00a0ignorirano i nelagodno. Jako volim \u017eivotinje. Ponekad \u017eudim za pa\u017enjom i velikom koli\u010dinom razumijevanja i brige, no nekada mi to ne treba. Kada pri\u010dam o ne\u010demu ili nekome \u0161to volim, znam postati glasnija nego ina\u010de, a i puna sam\u00a0energije. Jako sam znati\u017eeljna i volim misteriju. Uvijek se trudim ostaviti dobar utisak na drugoga i biti dobar primjer. \u017divot smatram zanimljivim i \u017eelim iskusiti razne stvari. Prolazim kroz razne ku\u0161nje i borbe, no one me uvijek oja\u010daju i \u010dine mudrijom te zrelijom. Znam se \u010desto razo\u010darati\u00a0kada mi stvari ne idu od ruke, no samu sebe poti\u010dem da budem hrabra.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Tko sam onda ja? <\/p>\n\n\n\n

Jedna vrlo zanimljiva, uporna, znati\u017eeljna i dobrodu\u0161na osoba s velikim srcem, uporno\u0161\u0107u i trudom koja ne odustaje i bori se do samoga kraja. <\/p>\n\n\n\n

\u00a0Marta Bahnik, 8.a<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Baka i ja protiv zmaja i vje\u0161tice\u00a0<\/h2>\n\n\n\n
\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Moja baka i ja \u017eivimo u jednoj drvenoj ku\u0107ici. Ku\u0107ica je smje\u0161tena u maloj \u0161umici pokraj planine koja se zove Dijamant. Dani nam teku normalno. Svaki dan nam je potpuno isti – dan za danom prolazi. Ujutro ustanemo, baka i ja odemo do vrta nabrati malo povr\u0107a da imamo dosta za doru\u010dak, ru\u010dak i ve\u010deru.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n<\/div>

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

U po\u010detku su dani bili normalni, ali u zadnje vrijeme \u010dujemo \u010dudne zvukove. Moja baka pretpostavlja da sigurno netko \u017eivi gore na planini. Ona je rekla da joj je to jako, jako sumnjivo i da \u017eeli da odemo na planinu provjeriti. Ja sam joj rekla: \u201e Zar ne misli\u0161 da je opasno?\u201c  Baka je odgovorila: \u201eNe nije, mi smo hrabar i jak duo\u201c. Ve\u0107 je bila ve\u010der, za stolom smo jeli kad baka re\u010de: \u201eUjutro se spremimo i kre\u0107emo na put.\u201c Do\u0161lo je jutro, no\u0107 je pro\u0161la i spremili smo ruksak za putovanje. Spakirali smo sve \u0161to smo smatrale potrebnim: bo\u010dice vode, hranu, kartu, \u0161tap za baku\u2026i krenuli. Prolazili smo pored rijeke, jezera i brda. Lagano smo se pribli\u017eavali toj glavnoj planini Dijamant. Iz daljine smo ugledali ogromnu gra\u0111evinu. To je bila ku\u0107a, a \u010dak je izgledala poput velikog bogatog dvorca. Odlu\u010dili smo oti\u0107i do samog ulaza da vidimo tko je tamo. Ta velika ku\u0107a bila je bijela te je imala tri kata, a neke stepenice vodile su gore skroz u nebo. Moja baka i ja bile smo jako znati\u017eeljne i po\u010dele smo se penjati prema gore. Mislile smo da tim stepenicama nema kraja. Ipak, kada smo pro\u0161le jo\u0161 dva metra ugledale smo kraj. Do\u0161le smo i na taj zadnji kat, po\u010dele smo ga razgledavati. Ja sam oti\u0161la u jednu prostoriju, a moja baka u drugu. Odjednom sam \u010dula vrisak. Upitala sam baku: \u201eJesi li dobro?\u201c Oti\u0161la sam do bake, a ona je stajala na mjestu. Prvo sam se pitala za\u0161to ali kada sam se jo\u0161 malo nagnula vidjela sam velikog crvenog zmaja. Jako sam se upla\u0161ila, povela sam baku za sobom i tr\u010dali smo \u0161to smo br\u017ee mogle. Si\u0161li smo dolje na prvi kat i sakrile se. Mi uop\u0107e nismo znale da jo\u0161 netko tu \u017eivi. Odjednom je u\u0161lo neko ljudsko bi\u0107e, ali nije izgledalo obi\u010dno. Imalo je zelenu boju ko\u017ee, \u0161pi\u010dasti crni \u0161e\u0161ir, ljubi\u010dasti kaput, neke sme\u0111e ru\u017ene cipele i \u010dudni napitak. Zmaj nas je ganjao i rigao vatru, a to \u010dudno bi\u0107e nalik vje\u0161tici bacalo je otrovnu vodu na nas. Ni\u0161ta nismo ni vidjele ni znale, pale smo u nesvijest. <\/p>\n\n\n\n

Gore po nebu\u00a0je tr\u010dkarao\u00a0vilenjak. Kada\u00a0je vidio da smo u opasnosti do\u0161ao nas je spasiti. Na nas je bacio zdrav i dobro\u0107udan prah. Kada smo se probudile morali smo se rije\u0161iti vje\u0161tice i zmaja. Moja baka je vje\u0161ticu otjerala na jednu stranu stepenica, a ja sam\u00a0odgurnula zmaja na drugu stranu stepenica. Zatim je vilenjak na njih prolio napitak za smanjivanje, a baka je na njih bacila mre\u017eu da se zapetljaju. Svatko je oti\u0161ao svojoj ku\u0107i. Od tada smo \u017eivjeli sretno i veselo bez ikakvih \u010dudnih zvukova, a vilenjak nas je redovno posje\u0107ivao.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Lorena Mihalik, 6.b<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>
\n

Moj tata <\/h2>\n\n\n\n

       Moj tata je poput hrasta – \u010dvrst i postojan bez obzira na oluje. Kada pomislim na njega u srcu mi se probudi toplina, mir i sigurnost kao kad se dijete skloni u o\u010dev zagrljaj koji je \u0161iri i od svijeta. Njegove ruke su grube od rada, nje\u017ene kada trebaju u\u010diti, a plave o\u010di mu sjaje kao dva svjetionika u no\u0107i. <\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

          Moj tata je netko tko ne govori puno, ali svaka njegova rije\u010d ima te\u017einu. Kad se nasmije cijela ku\u0107a kao da o\u017eivi, a zidovi kao da odjednom prodi\u0161u i zrak postane lak\u0161i. Njegov glas je dubok i smiren, ulijeva povjerenje i snagu. Sje\u0107am se kada me u\u010dio voziti bicikl: dr\u017eao je  sjedalo i tr\u010dao za mnom, a ja sam mislio da letim. Kada bih pao ne bi me grdio ve\u0107 bi mi sam rekao: \u201eSine, svaka ogrebotina zna\u010di da raste\u0161.\u201c Tada sam shvatio da je njegova pamet tiha, ali duboka kao more. U njegovom pogledu ima ne\u0161to \u0161to se ne mo\u017ee opisati rije\u010dima. On ima pogled \u010dovjeka koji je pre\u0161ao stotine nevidljivih mostova kako bi njegova djeca hodala sigurnim putem. Njegov radni dan traje dulje od sunca: odlazi prije zore, a vra\u0107a se kada se svjetla ve\u0107 ugase no opet ima snage za smijeh i \u0161alu. <\/p>\n\n\n\n

          Moj tata nije samo roditelj. On je heroj bez pla\u0161ta, moj u\u010ditelj bez knjige i moj prijatelj. Njegov \u017eivot je pjesma napisana \u017euljevitim rukama i toplim srcem, a ja sam ponosan \u0161to sam njegov sin. Mo\u017eda nekad ne zna re\u0107i volim te<\/em> ali svaka njegova gesta, svaki njegov umorni osmijeh govore vi\u0161e od tisu\u0107u rije\u010di. On je moj tata – moj vje\u010dni oslonac i moj topli dom. <\/p>\n\n\n\n

Tin Luka\u0161, 7.a<\/p>\n\n\n\n

Stihovi koji osvajaju: Nina Vuka\u0161inovi\u0107 nagra\u0111ena na dr\u017eavnom natje\u010daju<\/a><\/h2>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tko sam ja?\u00a0 O\u00a0ovome pitanju ne razmi\u0161ljam \u010desto niti obra\u0107am puno pa\u017enje, no o sebi bih rekla mnoge stvari. Volim dijeliti stvari s drugima jer nemam sebi\u010dno srce i jako sam empati\u010dna osoba \u2013 \u010dim pla\u010de netko do koga mi je stalo, ne\u0107e pro\u0107i puno vremena, a meni \u0107e se o\u010di napuniti suzama! Na isti […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/8741"}],"collection":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8741"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/8741\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9014,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/8741\/revisions\/9014"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8741"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}