Na kopnenom svijetu nije mi vi\u0161e bilo lijepo \u017eivjeti. \u017divot iznad povr\u0161ine Zemlje je postao te\u017eak. Ljudi su zaga\u0111ivali prirodu, a to me jako zabrinjavalo. Razmi\u0161ljala sam \u0161to u\u010diniti i kako sve promijeniti. U razmi\u0161ljanju mi je do\u0161la misao da bi bilo dobro oti\u0107i nekamo gdje su svi ljudi ekolo\u0161ki osvije\u0161teni. Razmi\u0161ljala sam o tome mnogo i misao mi se ukazala kao stvarnost. Jasno mi se u glavi pokazala slika podvodnog svijeta u koji sam htjela oti\u0107i. Bila je to Moreala, mali podvodni grad kojeg mogu na\u0107i samo ljudi \u010dista srca koji vole i brinu o prirodi. Sjela sam u ljubi\u010dastu podmornicu i krenula.<\/p>\n\n\n\n
Podmornicom sam upravljala snagom svojih vlastitih misli. Poput navigacije moje misli su s lako\u0107om prona\u0161le Morealu. Moreala je smje\u0161tena na dnu mora u \u0161arenim koraljnim vrtovima. Ljudi u Moreali su me do\u010dekali kao da su me oduvijek \u010dekali. Predivno! Osje\u0107ala sam se kao kraljica. Grad je pod jednom prozirnom kupolom koja je mogla mijenjati oblik prema potrebi stanovnika. Sve je napravljeno od recikliranog otpada: zgrade, ku\u0107e, \u0161kole, ceste\u2026 Obuzela me je neka posebna radost. Ba\u0161 je sve stvoreno za mene, onako kako ja volim i \u017eelim. Ljudi su svi ekolo\u0161ki osvije\u0161teni pa \u010dak i djeca. Djeca ne gledaju ekrane i nemaju mobitele. U \u0161koli najvi\u0161e u\u010de o prirodi. U\u010de kako se brinuti o njoj. U\u010de kako pomagati ranjenim morskim \u017eivotinjama koje su se zapetljale u mre\u017ee koje su ljudi bacili u more. Poma\u017eu i onima koje su progutale komadi\u0107 plastike. Postoji i bolnica ili bolje re\u0107i njegovaonica za takva divna stvorenja. S posebnom pa\u017enjom i ljubavi brinu o njima. Svako stvorenje moru je potrebno. Djeca u\u010de i kako jahati dupine. Poseban nastavni prdmet je kako prona\u0107i biser u \u0161koljci. Svi se lijepo dru\u017ee bez sva\u0111e i tu\u010de. Ne znaju \u0161to je nasilje. Prijateljski su i suradni\u010dki raspolo\u017eeni.<\/p>\n\n\n\n
Sve \u0161to ljudi koriste u Moreali uzgajaju sami ili ve\u0107 postoji u moru. Stanovnici Moreale su oceanski \u010dista\u010di. Onako udru\u017eeni, snagom svojih misli, energijom valova i morskih struja privla\u010de oceansko sme\u0107e poput magneta do svog grada. To oceansko sme\u0107e spaljuju i tako dobivaju toplinsku i svjetlosnu energiju potrebnu za svoj \u017eivot. Dragi Zemljani, jeste li se zapitali za\u0161to nema vi\u0161e sme\u0107a u oceanima i morima? Jeste li ili niste ni primijetili od silnog zurenja u mobitel pa ne vidite promjene oko sebe? \u010cudili biste se kada vam ka\u017eem da je njihov kisik isti kao na\u0161 i da se pod vodom mo\u017ee disati jer je kisik otopljen u moru. Vodu za pi\u0107e dobivaju filtriranjem slane vode, a to je u Moreali jednostavno jer na laki na\u010din dolaze do energije za pokretanje pro\u010di\u0161\u0107iva\u010da. Prijevozna sredstva su im dupini i ra\u017ee koje na svojim le\u0111ima nose putnike. Novac im nije potreban. Svi rade sve i jednako su zaslu\u017eni. Kod njih vrijedi onaj moto \u201eSvi za jednoga, jedan za sve\u201c. Svaku ve\u010der prije spavanja ljudi se okupe oko velikog crvenog koraljnog grebena i pri\u010daju kakav su lijepi dan imali. Sva se svjetla pogase. Rasvjetu stvaraju svjetlosne meduze koje okru\u017ee kupolu. Poseban je do\u017eivljaj bio kad bi se oko prozirne kupole skupljalo jato \u0161arenih ribica koje bi nas do\u0161le pozdraviti. Redovito su dolazila i dva zaljubljena morska konjica. Uhvatili bismo se za ruke i telepatijom se povezali s vanjskim morskim svijetom. Razumjeli smo misli ribica, ve\u0107ih riba, rakova, \u0161koljki, morskih trava i algi… Bio je to pravi su\u017eivot s morskom prirodom. Poistovjetili smo se s njom. Najradije sam slu\u0161ala kad bih legla u meki krevet od morskih spu\u017evi pjesmu kitova s kojom sam se i budila.<\/p>\n\n\n\n
Moje misli su se vra\u0107ale i na \u017eivot iznad povr\u0161ine. Razmi\u0161ljala sam kako mogu pomo\u0107i ljudima koji su ostali tamo. Odlu\u010dila sam slati poruke u boci. To su bile kodirane poruke koje su mogli de\u0161ifrirati samo ljudi \u010distog i dobrog srca, ljudi kao ja. Svaka poruka je sadr\u017eavala komadi\u0107 tajne kako spasiti \u017eivot na Zemlji. U poneku bocu sam stavila i jedan biser. Bocu s biserom \u0107e prona\u0107i zaista dobri ljudi spremni na promjene. Oni \u0107e biti vo\u0111e svega dobrog na Zemlji i potaknut \u0107e ljude na brigu o prirodi. Biser \u0107e prodati i sav novac ulo\u017eiti u za\u0161titu biljka i \u017eivotinja. Ulo\u017eit \u0107e novac i u razne pro\u010di\u0161\u0107iva\u010de voda i zraka. Ljudi \u0107e sigurno prona\u0107i sve moje boce. Znam da na svijetu ima vi\u0161e dobrih ljudi nego zlih i da \u0107e se sve poruke spojiti u jednu poruku u kojoj se krije cijela tajna spasenja prirode na Zemlji. Nadam se da \u0107e se ljudi promijeniti nakon toga. Odlazim malo iznad povr\u0161ine, na kopno, pa se opet vratim u moj podvodni grad. Poma\u017eem tako ljudima da budu bri\u017eni i slo\u017eni. Poma\u017eem im da postanu ekolozi i da pomognu prirodi i tako spase lijepi nam planet.<\/p>\n\n\n\n
Vi\u0161e volim Morealu i \u017eelim se tamo odseliti zauvijek sa svima koje volim. Ho\u0107u, ali tek kad pomognem svim ljudima na kopnu da \u017eive od prirode i za prirodu. Tada \u0107u tek spokojno \u017eivjeti u Moreali. To je moja \u017eivotna misija.<\/p>\n\n\n\n
Tania Dujanovi\u0107, 3.a<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Na kopnenom svijetu nije mi vi\u0161e bilo lijepo \u017eivjeti. \u017divot iznad povr\u0161ine Zemlje je postao te\u017eak. Ljudi su zaga\u0111ivali prirodu, a to me jako zabrinjavalo. Razmi\u0161ljala sam \u0161to u\u010diniti i kako sve promijeniti. U razmi\u0161ljanju mi je do\u0161la misao da bi bilo dobro oti\u0107i nekamo gdje su svi ljudi ekolo\u0161ki osvije\u0161teni. Razmi\u0161ljala sam o […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/8487"}],"collection":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8487"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/8487\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8488,"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/8487\/revisions\/8488"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8487"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}