U Garešnici na Županijskoj smotri LiDraNo, održanoj 29. veljače 2024., imali smo tri predstavnice.

Lana Hohnjec, 8.b, napisala je pjesmu More. Ana Čović, 6.b, je autorica pisanog uratka Knjiga je čarolija. Učenica Renata Špoljar, 6.b, napisala je pjesmu u kojoj je odala počast dvama jezicima: hrvatskome i mađarskome.

Mentorica Lane Hohnjec je nastavnica Lana Borjan, a mentorica Ane Čović i Renate Špoljar je nastavnica Marina Singer.

Marina Singer

• 

• 

More

Gledam more divlje i duboko,
a na nebu sunce visoko
pa se uvijek pitam 
gdje to u mislima skitam.

Misli mi plove kao lađe,
nostalgija me često snađe.
Danju i noću mojim žilama struji
more života što igra i bruji.

Ponos moj stanuje u živom bilu vjetrova,
nalazim se na vjetrometini novih svjetova.
Misli mi lete kao ptice iz gnijezda
dok ih maestral nosi sve do zvijezda.

Pjesme i more krila su za moje snove
srce mi nose u pobjede nove.
Lađe sreće neka mirno plove,
a mene more u život zove.

                                                  Lana Hohnjec, 8.b 

„STRANE“ RIJEČI

Riječi kratke, riječi duge
roje se u mojoj glavi, 
hrvatski mi jezik dragi
zvoni, ječi da se na papir stavi.
Rečenice slažem lako
i treba biti tako.
S ponosom i ljubavlju
govorim ga glasno i jasno
da se čuju lijepe riječi, 
jer se nešto lijepo 
uvijek treba reći.

Ali čekaj!
U vrtlogu tom nešto se kovitla,
poznato, al' strano.
Je li to bitno?
Nove riječi divljaju i žele izaći,
marljivo ih lovim i ne dam im umaći.
Prikupljam ih pažljivo,
u srce ih spremam…
*Család, *ország,*barátság…
Hoće li to srce pući? 
Samu sebe  pitam.


No, te riječi „strane“
ne nanose bol,
već teku mojim žilama
kao potoci bistri, 
kao plavo more čisti.
Jer njih mi govori moja draga mama
*Drága  kislányom,  kedvesem…
Zato srce ne puca 
već se samo širi,
a duša ustreptala 
u raju kao da se smiri.

Zato želim da ih poslušate svi
jer to nisu prazne riječi tek
*Sok szerencsét kívánok mindenkinek…

Prijevod mađarskih riječi:
*csalad - obitelj
*orszag - domovina
*baratsag - prijateljstvo
*drága - draga  
* kislányom - moja djevojčice
*kedvesem - draga moja
*sok - puno
*szerencset - sreće
*kivanok - želim
*mindenkinek – svima                    
                                                                              Renata Špoljar, 6.b                                                                                                            

Knjiga je čarolija

	Ja sam Ana. Jedna sam od onih osoba koje vole čitati.
	Naučila sam čitati kad sam imala tri godine. Iako nisam bila tako dobra kao sada, uživala sam u tome. Kako sam čitala knjige, počela sam pisati vlastite priče. Danas čitam još više knjiga nego ranije. U koju god knjigu da zavirim, uđem u neki drugi svijet. Ja ne čitam knjige tek toliko. Kad je otvorim, stvorim se na početku knjige. Dok čitam, šećem s likovima i s njima se družim u priči. Često suosjećam s njima. Prolazim knjigom i osjećam kao da sam stvarno tamo, baš u tom vremenu radnje, na tom mjestu. Meni je knjiga gotovo kao 3D film. Upoznajem se s likovima i cijelom knjigom. To djeluje tako čarobno, čak i kada mjesto radnje nije neka čarobna dolina, prekrasan slap ili nešto slično. Kada sam u priči, osjećam se kao u drugome svijetu. Jednostavno ne mogu izaći iz knjige kada jednom uđem. I kada priči dođe kraj, meni srce zastane u očekivanju još zabavnih pustolovina. Tada se u tom divnom mjestu zvanom Knjiga stvore mala vrata koja me vraćaju u stvarnost.
	Ako moram izaći iz knjige, ja jednostavno uzmem drugu i pustolovina ponovo počinje. To je dokaz da je knjiga stvarno prava čarolija.

Ana Čović, 6.b