\u017divim u jednom velikom gradu. Grad je predivan, ali je okru\u017een zidinama koje ne smijemo prelaziti. Nitko nikada nije bio preko, svatko govori o svojem mi\u0161ljenju \u0161to bi moglo biti tamo. Oduvijek se pitam ima li tamo \u017eivota, gradova, \u010dudesnih bi\u0107a\u2026 Kao mala bila sam znati\u017eeljna, voljela sam odlaziti s prijateljima u \u0161umu i promatrati \u017eivotinje. Mama mi je stalno \u010ditala razne pri\u010de i bajke. Voljela sam gledati zanimljive animirane filmove o \u010dudesnim bi\u0107ima i \u017eivotinjama. Pitala bih se je li negdje stvarno postoji takav svijet. Svaki dan bih ma\u0161tala o tome \u0161to se zapravo nalazi preko zidina i ma\u0161tala bih kako \u0107u ja jednog dana kada odrastem oti\u0107i preko dokazati ljudima da je mogu\u0107e oti\u0107i tamo. Kad bih se vratila s tog \u010dudesnog putovanja svima bih pri\u010dala \u0161to sam sve vidjela i do\u017eivjela. <\/p>\n\n\n\n
Do\u0161ao je taj dan\u2026danas je moj ro\u0111endan. Imam sada petnaest godina, a to u na\u0161em gradu zna\u010di da sam punoljetna. Moja ro\u0111endanska \u017eelja bila je da mi se ostvari san o kojem tako dugo ma\u0161tam. Odlu\u010dila sam da \u0107u uzeti stvari i krenuti na put. Ali prije toga upitala sam svoje prijatelje \u017eele li i\u0107i sa mnom. Svi su mi govorili kako je to opasno, kako ne znam \u0161to se nalazi preko, kako bih se trebala predomisliti i da ipak ne bih trebala oti\u0107i. Jako sam tvrdoglava i nisam ih htjela slu\u0161ati. Smatrala sam da netko tamo mora oti\u0107i i provjeriti. Moja najbolja prijateljica odlu\u010dila je da \u0107e i\u0107i sa mnom iako se jako bojala i mislim da nije bila spremna. Sve smo isplanirale. Ponijele smo hranu, vodu i sve \u0161to nam je bilo potrebno. Nismo mogle puno toga ponijeti jer smo imale male ruksake, a i smatrale smo da \u0107e nam teret samo smetati. Nismo bile sigurne kakve \u0107e nas prepreke do\u010dekati. Krenule smo rano ujutro. Prvi korak bio je pro\u0107i kroz \u0161umu. Nikada nisam bila duboko u \u0161umi, mama me nikada nije pu\u0161tala. Govorila je kako je tamo opasno. Do\u0161le smo do ulaza u \u0161umu. Oprezno smo krenule. Putem kroz \u0161umu nai\u0161le smo na mnoge grane, li\u0161\u0107e, trnje, ali i na mnoge \u017eivotinje. Bile smo jako znati\u017eeljne i stalno smo pri\u010dale o \u017eivotinjama koje bi mogle biti tamo. Nakon duge \u0161etnje, napokon smo iza\u0161le iz \u0161ume. Do\u0161le smo do livade. Tamo je bilo mnogo opasnih p\u010dela i osa na koje je moja prijateljica alergi\u010dna. Morale smo biti oprezne, do\u0161le smo do rijeke. Izgledala je vrlo \u010disto i bistro. Bile smo \u017eedne, ali nismo znale je li ta voda mo\u017eda zaga\u0111ena. Odlu\u010dile smo riskirati. Dok smo pile vodu, uo\u010dile smo neke neobi\u010dne \u017eivotinje u vodi. Zabrinule smo se jer smo tu rijeku morale prije\u0107i. Hodale smo uz vodu u nadi da \u0107emo smisliti na\u010din da prije\u0111emo rijeku. Nismo morale dugo hodati. Nai\u0161le smo na mali \u010damac, njime se poslu\u017eile i uspje\u0161no smo pre\u0161le rijeku. Do\u0161le smo do zida. To nam je bila najve\u0107a prepreka, ali na\u0161 cilj zbog kojeg smo krenule bio je da ga prije\u0111emo. Oduvijek sam se voljela penjati, ali kako nisam imala opremu, bilo je jako opasno. Moja prijateljica pri\u0161la je zidu, dotaknula ga i nestala. Jako sam se zabrinula, potr\u010dala zidu i upala u zamku. To nisam o\u010dekivala! Sjetila sam se da u torbi imam no\u017ei\u0107. Pomo\u0107u njega sam se uspjela osloboditi. Pri\u0161la sam zidu i dotaknula ga! U tom trenutku dogodilo se ne\u0161to \u010dudesno! Oko mene su se pojavile razne boje, razne \u017eivotinje i ljudi. Stvorila sam se preko zidina, do\u010dekali su me neki ljubazni ljudi. Odmah su me prihvatili i napravili mi dobrodo\u0161licu. Tu je svijet bio ne\u0161to druga\u010diji od grada u kojemu sam ja odrastala. Pratila sam njih i njihove upute. Smjestili su me u neku kolibicu. U\u0161la sam i srela svoju prijateljicu. Obje smo se jako obradovale jedna drugoj. Potr\u010dale smo si u zagrljaj. Po\u0161to ljudi u tom svijetu imaju druga\u010diji na\u010din \u017eivljenja odlu\u010dile smo to istra\u017eiti. Ljudi nisu imali mobitele i nisu znali za tehnologiju. Djeca su veselo skakala okolo i igrala se. Ljudi su imali svoje vrtove koje bi obra\u0111ivali. Njihova zemlja je zapravo bila jako \u010dista, rijeke su im bile bistre. Svaku ve\u010der ljudi bi u tom selu zajedno do\u010dekali zalazak sunca. Zapalili bi vatru, sjedili bi oko nje i dru\u017eili se, bilo bi puno hrane i pi\u0107a. Svatko bi ne\u0161to donio. Moja prijateljica i ja nismo mogle vjerovati. Slikale smo se s njima i snimale razna videa. Sunce je za\u0161lo i svatko je krenuo svojoj ku\u0107i. <\/p>\n\n\n\n
Drugi dan svi bi zajedno ru\u010dali. Moja prijateljica je pri\u010dala o \u017eivotu preko zidina, ja sam potvr\u0111ivala. Pri\u010dala sam im za\u0161to smo do\u0161le i koji je bio na\u0161 cilj. Ljudi su bili iznena\u0111eni. Dijelili smo razna iskustva jedni s drugima. Bilo je vrijeme da odemo. Ljudi su nas otpratili do zidina. Zahvalile smo im se na svemu. Obe\u0107ale smo im da \u0107emo se jednom vratiti, ali da prvo idemo dokazati na\u0161im prijateljima da ipak ima \u017eivota preko zidina. Pozvale smo i njih da jednom do\u0111u k nama. Svi smo bili sretni, ali i tu\u017eni zbog rastanka, a taman smo se sprijateljili. <\/p>\n\n\n\n
Do\u0161le smo do zida, dotaknule ga i ponovno se stvorile u na\u0161em starom gradu. Znale smo da put natrag ne\u0107e biti te\u017eak i znale smo \u0161to nas sve \u010deka, pa smo i krenule.<\/p>\n\n\n\n
Nastavit \u0107e se\u2026<\/p>\n\n\n\n
Nevia Hrabri\u0107, 7.d.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017divim u jednom velikom gradu. Grad je predivan, ali je okru\u017een zidinama koje ne smijemo prelaziti. Nitko nikada nije bio preko, svatko govori o svojem mi\u0161ljenju \u0161to bi moglo biti tamo. Oduvijek se pitam ima li tamo \u017eivota, gradova, \u010dudesnih bi\u0107a\u2026 Kao mala bila sam znati\u017eeljna, voljela sam odlaziti s prijateljima u \u0161umu i promatrati […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/6822"}],"collection":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6822"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/6822\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6834,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/6822\/revisions\/6834"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6822"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}