{"id":2748,"date":"2014-05-19T18:47:37","date_gmt":"2014-05-19T16:47:37","guid":{"rendered":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/?page_id=2748"},"modified":"2014-05-19T18:48:38","modified_gmt":"2014-05-19T16:48:38","slug":"nasi-dani-za-pamcenje","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/?page_id=2748","title":{"rendered":"Na\u0161i dani za pam\u010denje"},"content":{"rendered":"

To je bio dan za pam\u0107enje<\/em><\/strong><\/h2>\n

 <\/p>\n

\u201e Dugo toplo ljeto po\u010dinje,<\/p>\n

sve su \u0161kole prazne ostale<\/p>\n

ti si na put s ocem oti\u0161la …\u201c<\/p>\n

 <\/p>\n

2. 8. 2013. kre\u0107em i ja iz kraljevskoga grada Biograda<\/em> put najlip\u0161eg grada na svitu, ali i grada rocka i punka. Nave\u010der je na rivi koncert grupe Fon Biskich & Narodno blago<\/em>.<\/p>\n

Vozimo se Dalmatinom<\/em>, pjevu\u0161im\u00a0 \u201e Ulicama grada \u201c (Pjesmu sre\u0107e), \u201e Pono\u0107na zvona\u201c , \u201eTonku\u00a0 \u201c, \u201e Rozu \u201c …<\/p>\n

Sti\u017eemo u Split <\/em>kasno poslije podne, dan je jo\u0161 uvijek vru\u0107. Spu\u0161tamo se prema Pazaru<\/em> (\u0161arenilo, vreva i \u017eamor ka’ i uvik).<\/p>\n

Jo\u0161 malo i \u2013 bljesnule su preda mnom Ba\u010dvice<\/em> okupane suncem, mirisom mora i smijehom. Energiju picigina<\/em> jednostavno treba do\u017eivjeti, bravo de\u010dki !\u00a0 Poznati natpis iz \u201e Stojin na kantunu \u201c i stih iz \u201e 80 \u2013tih \u201c \u201e… tamo na Ba\u0107ama Jadran je Younga pjevao… \u201c. Sve je tu.<\/p>\n

Kre\u0107emo prema rivi. Prolazimo jednim od najstarijih djelova grada. Na To\u0107u<\/em> je prelijepi mali novootvoreni kafi\u0107 \u201e Aktuell \u201c. Stihovi mi privla\u010de pogled:<\/p>\n

\u201e …<\/p>\n

Na To\u0107<\/p>\n

u gluva doba<\/p>\n

funtana<\/p>\n

sve ja\u010de \u0161kropi<\/p>\n

\u017eedan<\/p>\n

kampanel se javi<\/p>\n

duzinu<\/p>\n

boti je popi.\u201c<\/p>\n

( \u010ca si u\u010dini<\/em>, Jo\u0161ko Armanda )<\/p>\n

Sok s ledom izvrsno osvje\u017eava, jesi ikad proba’ popit \u201e Pipi <\/em>\u201c na guc ?<\/p>\n

Razgledam suvenire u Dioklecijanovim dvorima<\/em>, iznenada ugledam poznato lice. \u201e Hrepaa ! \u201c nakon zbunjenog osmijeha i mojeg obja\u0161njenja,\u00a0 tata nas fotografira. Hrepa prstima popravlja kosu i u \u0161ali ka\u017ee: \u201e Moran popravit’ \u00a0frizuru za \u201e Fejs <\/em>\u201c \u201c. Boris Hrepi\u0107 \u2013 Hrepa<\/em> je glazbenik i multimedijalni umjetnik. Bio je \u010dlan Daleke obale<\/em> , danas svira i pjeva u tri grupe: FB & NB, Sunnysiders \u00a0<\/em>te \u00a0Davorin i Bogovi\u0107i<\/em>. Obo\u017eavam njegovu emisiju \u201e Dica sritnih lica<\/em>\u201c, pratim i njegovo likovno stvarala\u0161tvo. On \u017euri na tonsku probu i drago mu je da smo do\u0161li u Split zbog koncerta.<\/p>\n

\u0160etamo Peristilom<\/em> prema Grguru<\/em>. Gu\u017eva je velika, \u017eelja je puno, a samo jedan zlatni palac Grgura Ninskog<\/em>.<\/p>\n

Spu\u0161tamo se prema rivi. \u201e Eno Marinka! \u201c ,uzviknem, \u201e i Hrepa je s njim.\u201c. Prilazimo. Razgovaramo. \u010cude se, ali im je drago da dijete s kraja 90 \u2013 tih slu\u0161a muziku 80-tih. Mama se \u0161ali da sigurno znam o njima ne\u0161to \u0161to ni sami ne znaju. Marinko zove u du\u0107an \u201e Nadalina<\/em> \u201c ( on danas proizvodi \u010dokolade i za\u010dine, u svijetu je poznat po svojim \u010dokoladnim gramofonskim plo\u010dama koje sviraju), javlja da mi pripreme \u010dokolade i praline. Zahvaljujem, jo\u0161 jedna fotografija za uspomenu. Marinko nam po\u017eeli dobar provod u Splitu ( to je taj \u201e zloglasni<\/em> \u201c punker 80- tih, jedini punker s brkovima i to nasmijan J ! )<\/p>\n

Obilazimo Prokurative pune stranaca.Tata veselo razgovara s parom mladih amerikanaca, naravno o foto-aparatima. Jedni drugima \u201epoma\u017eemo\u201c oko zajedni\u010dkog fotografiranja. \u0160e\u0107emo Mateju\u0161kom<\/em>. \u0160ire se mirisi riba s gradela, fritula, vina, pjesma. Na tren mi se u\u010dinilo da su mi iz gu\u017eve mahnuli Roko <\/em>i Cicibela<\/em>.<\/p>\n

Riva je zasjala druk\u010dije lijepa pod ve\u010dernjim svjetlima. I mala pozornica \u201eSpli’skih litnjih kolura <\/em>\u201c pod palmama. \u201e Vratija se \u0160ime\u201c, \u201eBambino\u201c, \u201eMare\u201c, \u201eUltima gitara\u201c… izme\u0111u dvije pjesme Hrepa je posebno pozdravio obitelj iz Daruvara koja ljetuje u Biogradu, a do\u0161la je u Split zbog koncerta. Pljesak, srce mi je veliko! Na kraju koncerta Marinko se spustio me\u0111u publiku s veelikom kutijom punom \u010dokolade. Njegov slogan \u201e Strast narodu! <\/em>\u201c savr\u0161eno pristaje.<\/p>\n

Polako kre\u0107emo prema autu, ne ide nam se, ne jo\u0161… Ma pro\u0107i \u0107emo jo\u0161 jednom preko Peristila<\/em> \u2013 ispred \u201eLVXOR-a<\/em>\u201cdva momka sviraju na gitarama i pjevaju \u201eProud Mary\u201c,<\/em> \u201e Country road<\/em> \u201c…Lipo nam je u toploj splitskoj no\u0107i.<\/p>\n

Na odlasku, iz auta,\u00a0 dugo sam gledala\u00a0 prema svjetlima grada (to su se treptave zvjezdice spustile s neba), a grad ne spava i \u201e\u010dujem mu disanje\u201c.<\/p>\n

Le\u017eim u krevetu i ne mogu zaspati. U glavi se ni\u017eu slike, stihovi melodije… Sjetim se jo\u0161 jednog meni dragog Spli\u0107anina, Marijana Bana<\/em> i spremam ovaj dan u \u201e \u0161katulu za sne <\/em>\u201c.<\/p>\n

Uvijek kada na TV-u bude neki prilog iz Splita razveselim se. Sjetim se ovog dana i razmi\u0161ljam. Grad – to su ljudi, a ljudi su rije\u010di \u2013 izgovorene, pjevane, ostale u nasmijanom pogledu. I zapam\u0107ene. Zauvijek.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kristina Novakovi\u0107, 8.b<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

To je bio dan za pam<\/em><\/strong>\u0107<\/em><\/strong>enje!<\/em><\/strong><\/h2>\n

Bio je to sasvim obi\u010dan dan. Do\u0161la sam iz \u0161kole, ru\u010dala i malo odmorila. Ubrzo je do\u0161la i mama te me pozvala u kuhinju, nije rekla za\u0161to.<\/p>\n

Do\u0161la sam i sjela za stol, a ona je ispred mene stavila dva savijena papiri\u0107a. Samo je veselo pljesnula i rekla: \u201eOdaberi jedan\u201c. Iako nisam znala o \u010demu se radi, stavila sam ruku na desni papiri\u0107, ali ipak otvorila lijevi. Na papiri\u0107u je pisalo: \u201eIDE\u0160 U GARDALAND!\u201c Po\u010dela sam skakati i vri\u0161tati od sre\u0107e, grliti mamu. Nisam mogla vjerovati da je to stvarnost, mislila sam kako su samo drugi ljudi takve sre\u0107e. \u010cak sam se dvaput i za obraz u\u0161tipnula, nisam mogla vjerovati da sam upravo ja ta koja ide u Gardaland. Moje je veselje trajalo danima. Sve mi je odjednom postalo lak\u0161e. Od silnog veselja, sre\u0107e i zadovoljstva, nisam mamu ni pitala kada se ide i kojim povodom. Nisam ba\u0161 sigurna koji je bio dan, ali je bio 3. mjesec, 2012. godine.<\/p>\n

Kona\u010dno! Do\u0161ao je i taj dan, dan polaska. Vratila sam se iz \u0161kole, mama jo\u0161 nije do\u0161la ku\u0107i s posla te sam odlu\u010dila spremiti neke stvari za put (vodu, maramice, sun\u010dane nao\u010dale i sl.)
\nVrijeme je odmicalo, a ja sam bila sve sretnija. Bilo je oko 22,00 sata kada smo se pozdravile s tatom i sestrom te su oni oti\u0161li spavati, a mi smo malo poslije toga krenule. Autom smo se dovezle do \u0161kole u Novoj Ra\u010di, gdje je mama radila. Tamo su bili jo\u0161 neki u\u010ditelji, jedna je u\u010diteljica tako\u0111er povela k\u0107er, a nas dvije smo se ve\u0107 od prije poznavale. Kona\u010dno smo krenuli. Svi su ubrzo zaspali, osim mene. Od uzbu\u0111enja nisam mogla zaspati, ali sam na kraju ipak utonula u san. Jutarnje sunce me po\u010delo buditi. Ubrzo smo stigli u Veronu, grad gdje se nalazi Gardaland. Nakon nekoliko minuta autobus je stao, a voza\u010d je na mikrofon viknuo: \u201eKona\u010dno smo stigli!\u201c Svi smo iza\u0161li i zajedno oti\u0161li do blagajne.
\nTamo je sve vrvjelo turistima. Kupili smo karte, podijelili se u manje grupe i svatko je krenuo na svoju stranu. Prvo smo skrenuli desno. Za prvu vo\u017enju odabrali smo vlaki\u0107 po imenu \u201eMamut\u201c. Vo\u017enja je bila luda. Prije toga smo vidjeli da \u010dekanja u redovima predugo traju te smo odlu\u010dili kupiti express ulaznice. S njima, me\u0111u prvima smo bili na redu. Jo\u0161 smo se vozili na mnogim atrakcijama. Na kraju nekih, odlu\u010dila sam da na odabrane vi\u0161e nikada ne\u0107u i\u0107i. Vrijeme je tako brzo pro\u0161lo. Voljela bih da mogu otputovati u pro\u0161lost, da barem jo\u0161 jednom u\u017eivam u tom danu.<\/p>\n

Taj ludi i nezaboravni dan pamtit \u0107u zauvijek, jer\u2026TO JE BIO DAN ZA PAM\u0106ENJE!<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0Stela Novakovi\u0107, 6.c\u00a0<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

To je bio dan za pam\u0107enje   \u201e Dugo toplo ljeto po\u010dinje, sve su \u0161kole prazne ostale ti si na put s ocem oti\u0161la …\u201c   2. 8. 2013. kre\u0107em i ja iz kraljevskoga grada Biograda put najlip\u0161eg grada na svitu, ali i grada rocka i punka. Nave\u010der je na rivi koncert grupe Fon Biskich […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2748"}],"collection":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2748"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2748\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2752,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2748\/revisions\/2752"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2748"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}