<\/p>\n\n
| Rastanak s osnovnom \u0161kolom \nS dosta prijatelja iz razreda sam i\u0161la i u vrti\u0107. Drago mi je \u0161to ih znam od najranijeg djetinjstva. \nNa po\u010detku osnovne \u0161kole bili smo zbunjeni. Do\u0161li su novi u\u010denici i novi prijatelji. Tako je sve po\u010delo. Svi smo se zajedno dru\u017eili, pomagali jedni drugima. Postali smo slo\u017eni, zapravo najbolji prijatelji. Nismo bili svjesni kako \u0107e to sve brzo pro\u0107i. Gledali smo u\u010denike sedmih i osmih razreda, divili im se. A evo nas, sad smo kao oni. Na neki na\u010din odrasli, \u201eveliki\u201c. Jedva sam \u010dekala da do\u0111e kraj osnovne \u0161kole. A sada\u2026 sada \u017ealim \u0161to je tako brzo pro\u0161lo. \u017delim se vratiti u prvi razred. \u017delim da se vratimo na po\u010detak na\u0161ega \u0161kolovanja. Me\u0111u nama je bilo puno sva\u0111a, prepiranja, ali uvijek smo sve rije\u0161ili. Rastanak je sve bli\u017ee. Bojim se uop\u0107e pomisliti na 13. lipnja. Toliko lijepih i ru\u017enih doga\u0111aja \u0107e samo nestati. \u010cesto se sjetim kako smo se poslije \u0161kole dru\u017eili, kako je sve bilo lijepo, ali to se sve izgubilo. Dugo se nismo svi okupili, zezali. Trenutno su nam glavna tema majice i fe\u0161ta za kraj. Samo se prepiremo oko boje, natpisa i tih gluposti. Jo\u0161 samo dva mjeseca i gotovo. Vjerujem da ne\u0107u ostati u kontaktu ba\u0161 sa svima iz razreda, ali bih htjela. \nNadam se da \u0107u u srednjoj \u0161koli imati barem pribli\u017eno dobar razred kao \u0161to je osmi c. Ovaj razred nikada ne\u0107u zaboraviti i uvijek \u0107e za mene biti najbolji. \nIva Fridrih, 8.c \n<\/td>\n<\/tr>\n |
| Kako se ide u drva \n Kada se ide u drva, prvo trebate biti pravilno obu\u010deni. Morate imati motorku da mo\u017eete posje\u0107i drvo, traktor i prikolicu da mo\u017eete odvesti drva i najva\u017enije - trebate imati svoju \u0161umu. \n Tata moja bra\u0107a i ja budimo se rano ujutro, pojedemo doru\u010dak i kre\u0107emo u \u0161umu. U \u0161umi tra\u017eimo suharke. To je staro, suho i tanko drve\u0107e. Moj tata upali motorku i sru\u0161i drvo. Brat uzme sjekiru i odre\u017ee one sitnije grane, a tata odre\u017ee motorkom one ve\u0107e. Tata sada mjeri drva na komade tako da ih mo\u017ee odrezati da ih utovarimo u prikolicu. I tako dva do tri drveta. Podne je. To zna\u010di da je pauza za gablec. Tu se okupimo i pojedemo \u0161to je mama spremila. Bilo je tu \u0161unke, doma\u0107ih kobasica i \u010dvaraka. Kada smo pojeli, nastavili smo s poslom. \n Prikolica je puna \u0161to zna\u010di da se vra\u0107amo ku\u0107i. Kod ku\u0107e se otkop\u010da prikolica i prikop\u010da cirkular. Moja bra\u0107a i ja poma\u017eemo dodavati iz prikolice komad po komad, a tata to re\u017ee i baca u drugu prikolicu. Kada je prikolica puna, mi je gurnemo u \u0161upu s drvima. Traktor i prikolicu za \u0161umu spremimo svaku u njezinu \u0161upu. Iz prikolice s drvima izbacimo drva i slo\u017eimo u redove. Kasno je, vrijeme je za ve\u010deru. Mama pripremi sva\u0161ta tako da se dobro najedemo. Sada je jako kasno pa moram i\u0107i spavati. Tako mi idemo u drva u \u0161umu. \nFranjo Mou\u010dka, 8.c \n<\/td>\n<\/tr>\n |
| Moja ljubav prema ribolovu \nRibolov volim od svoje \u0161este godine. Na to da se po\u010dnem zanimati za ribolov me je potaknuo moj otac. Kada sam prvi put sa \u0161est godina i\u0161ao s njim pecati na strug \u0161tuke, sje\u0107am se da me je tata nosio na ramenima i da su njegova dva prijatelja i\u0161la s nama. \nOd tada sam jako zavolio ribolov i po\u010deo sam \u010desto i\u0107i s mamom i sa svojim starijim bratom Ivicom pecati na razli\u010dita jezera kao \u0161to su Uljanik, Daruvarsko jezero. Svoj prvi \u0161tap sam dobio s devet godina, a prethodne dvije godine sam pecao male ribe na pecalicu. To me je jako zanimalo jer sam ulovio jako puno ribica. No, moja ljubav prema ribolovu na pecalici je bila sve slabija jer sam sve vi\u0161e i vi\u0161e odrastao pa sam kasnije po\u010deo pecati na \u0161tap. Na taj sistem pecanja sam lovio ve\u0107e ribe. Moja najve\u0107a riba je imala \u0161esnaest kilograma i tu ribu sam izvadio vlastitim rukama, a i dan danas ne znam kako sam to uspio. Tu sliku imam na svojem starom mobitelu i to mi je uspomena. Na slici sam sa svojim starijim bratom, koji je tada imao \u0161esnaest godina, a pomogao mi je dr\u017eati \u0161arana jer sam ja imao tek jedanaest godina i bio sam jako malen i slab. \nVrhunac moje ljubavi prema ribolovu se dogodio kad sam imao trinaest godina jer sam tada po\u010deo pecati pravim \u0161arana\u0161ima. Moj naljep\u0161i trenutak je bio 15. kolovoza 2013. jer sam uhvatio crvenog \u0161arana koji je imao sedam kilograma. Bilo je to na Daruvarskom jezeru, a takvih \u0161arana ima samo dva u jezeru i rijetko tko ima sre\u0107e, a \u010dak i znanja, da ih uhvati. \nNikada u \u017eivotu nisam i\u0161ao na ribolov vi\u0161e nego u svojoj trinaestoj godini. Kada sam napunio \u010detrnaest godina, kupio sam najbolji i najljep\u0161i \u0161tap kakav sam ikada u \u017eivotu imao. \u0160tap je stajao \u0161esto kuna, a rola \u010detiristo kuna. Kada sam po prvi put zabacio svoj \u0161tap s novim \u0161aranskim sistemom u vodu, bio sam sretan i zadovoljan zbog toga \u0161to mi se \u0161tap jako svidio. Prvu ribu sam uhvatio ve\u0107 trideset minuta nakon \u0161to sam zabacio svoj \u0161tap u vodu. \n Ve\u0107 sam osam godina \u010dlan \u0160portskog ribolovnog dru\u0161tva Toplica Daruvar i ove godine me je predsjednik predlo\u017eio da idem sa \u0161aranskom ekipom na natjecanje u ribolovu u Bjelovar. Nadam se da \u0107e se svi \u010dlanovi upravnog odbora slo\u017eiti s tim. \nMarijo Cink, 8.c \n<\/td>\n<\/tr>\n |
| I ja sam samo malena kap u slapu \u017eivota \n\tNetko je ro\u0111en pod sretnom zvijezdom, kao bogata\u0161, nasljednik, car ili kralj, a netko je jednostavno ro\u0111en siroma\u0161an, bolestan, bez obitelji i ikoga svoga. Neki ljudi su od po\u010detka \u017eivota prepu\u0161teni sami sebi, hladno\u0107i i okrutnosti ovog surovog svijeta, a najve\u0107a hladno\u0107a od svih je hladno\u0107a ljudi. To je ona vrsta hladno\u0107e kada netko pro\u0111e pored tebe onako hladno, pogleda te s visoka, odmjeri te i u sebi pomisli: \u201eVidi ovog jadnika!\u201c. Vjerojatno ve\u0107ina njih to ka\u017ee ili u sebi pomisli, ali zanima me znaju li te \u201esavr\u0161ene\u201c osobe \u0161to su sve pro\u0161li ti takozvani \u201ejadnici\u201c. \n\tLako onim osobama koje imaju sve \u0161to po\u017eele, koje, kada se ujutro probude, u kuhinji imaju pripremljen topli \u010daj, napravljen doru\u010dak, koje do\u010deka obitelj, topli zagrljaj i poljubac. Ali zapitate li se nekada kako je onima koji spavaju po klupama u parkovima, koji se po hladnim zimama bore da pre\u017eive, koji se bore za komadi\u0107 kruha ili mesa. Na\u017ealost, takvih ljudi je u dana\u0161njem svijetu sve vi\u0161e. Da je po mome, svi bi ljudi bili jednaki, ne bi bilo mr\u017enje, nejednakosti niti i\u010dega \u0161to bi poni\u017eavalo i povrje\u0111ivalo druge ljude. \n\tPonekad zavidim onim ljudima koji imaju sve \u0161to po\u017eele, najljep\u0161u odje\u0107u, najbolje mobitele. Zatim se sjetim da nije sve u materijalnim stvarima i da je novac najmanja briga u \u017eivotu. Ako imamo obitelj, prijatelje i osobe koje nas vole, mi smo najbogatije osobe na svijetu. Isto tako mislim da i oni ljudi koji su siroma\u0161ni i koji nemaju ni\u0161ta, ako imaju nekoga tko ih voli, tada su i oni bogati. \n\tJednostavno re\u010deno: nekoga \u017eivot mazi i pazi, a nekoga ba\u0161 i ne, ali jednu stvar sam zapamtila, a to je da oni najsiroma\u0161niji postaju najpo\u0161teniji. \nEva Kr\u017ei\u0107, 8.c \n<\/td>\n<\/tr>\n |
| Pro\u0161lost je povezana s budu\u0107no\u0161\u0107u \nU budu\u0107nosti \u0107u biti\u2026 ne mogu re\u0107i \u0161to \u0107u biti. To ne mogu znati jer se puno toga mo\u017ee promijeniti. \u017divot je kao dijamant. Cijelo vrijeme ga treba brusiti i uljep\u0161avati, ali na\u017ealost tome do\u0111e kraj. No, to je prirodno. Samo pri bru\u0161enju treba paziti da dijamant ne pukne. U budu\u0107nosti je sve imaginarno jer kada je do\u017eivimo, ona ve\u0107 postaje pro\u0161lost. \n\tPro\u0161lost se povezuje s budu\u0107no\u0161\u0107u u vi\u0161e stvari. U sada\u0161njosti, koja svakim trenom postaje pro\u0161lost, planiramo budu\u0107nost i poku\u0161avamo je ostvariti. Mo\u017eda u tome i uspijemo, barem djelomi\u010dno. Svi se ra\u0111amo i umiremo, no tada nije kraj jer na\u0161a imena i na\u0161i postupci ostaju u sje\u0107anjima i srcima na\u0161ih najmilijih i pri\u010dama koje \u0107e na\u0161i potomci prepri\u010davati svojim potomcima. \n\t\u017divot i smrt su povezani kao pro\u0161lost i budu\u0107nost. Pazite kako brusite svoj dijamant\u2026 jer samo jedan krivi potez i ostaje vje\u010dna ogrebotina. \nBo\u017eidar \u0106ori\u0107, 8.c \n<\/td>\n<\/tr>\n |
| Rastanak s osnovnom \u0161kolom \n\tKuca na vrata kraj i ove \u0161kolske godine. Rastajemo se od osmog razreda i osnovne \u0161kole, od dugogodi\u0161njih prijatelja. Ali ne rastajemo se od onog najva\u017enijeg, a to su uspomene. Uvijek \u0107e mi u sje\u0107anju ostati oni sretni trenutci, oni blesavi trenutci i oni manje sretni. \n\t\u201eVo\u017enji vlakom\u201c koja traje \u010dak osam godina, dolazi kraj, na zadnjoj smo stanici\u2026 A jedino za \u0161to moj razred mari su nekakve majice. Koju \u0107emo boju nositi? Kakav natpis imati? Kakvu sliku? I tko zna \u0161to ve\u0107 ne. Nisam siguran za\u0161to se uop\u0107e zamaramo takvim nebitnim materijalisti\u010dkim glupostima kad je jedino \u0161to je bitno da smo svi zajedno jedan posljednji put, a ne nekakva tirkizna majica ili mjesto slavlja. Bitno je da iz ovog dugog iskustva iza\u0111emo kao ljudi, ve\u0107i i bolji, a ne isti kao ona dje\u010durlija kao prije osam godina. Nisam siguran kako uop\u0107e krenuti dalje u nove po\u010detke kad se ne mo\u017eemo dogovoriti ni \u0161to i kako sad. \n\tIako znamo biti svadljivi i katkad se ne mo\u017eemo slo\u017eiti oko ne\u010dega, razred \u0107u uvijek pamtiti po onim boljim trenutcima, onim sretnijima i po tome kako svi rastemo kao osobe. Zato \u0161to nisam ista osoba kakva sam bio proteklih godina, nisam ni ista osoba od pro\u0161log tjedna i ponosim se time. Ponosan sam i na one stvari kojih me je nekada bilo sram\u2026 I sad kad se rastajem od svog voljenog razreda, nastojat \u0107u ih zauvijek \u010duvati u sje\u0107anju. \nPetar Mad\u017earevi\u0107, 8.c \n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2741"}],"collection":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2741"}],"version-history":[{"count":3,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2741\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2746,"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2741\/revisions\/2746"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/cvrcak-daruvar.com.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2741"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}} |