U posjet Daruvaru i našoj školi početkom svibnja bio je Fred Ovey, umirovljeni učitelj iz Ujedinjenog Kraljevstva. Fred je proveo 42 godine radeći na poslovima učitelja u osnovnim i srednjim školama u Devonu, na jugozapadu Engleske, a zadnjih desetak godina profesionalne karijere proveo je kao ravnatelj osnovne škole Yeo Valley. U Hrvatsku je došao na poziv Hrvatske udruge profesora engleskog (HUPE) kao predavač na godišnjem stručnom skupu Udruge u Opatiji. Nakon radionica u Opatiji, posjetio je nekoliko škola diljem Hrvatske: u Osijeku, Vukovaru, Zagrebu, Splitu, Supetru, a svoj boravak u Hrvatskoj završio je u Maslenjači kao gost naših učitelja engleskoga jezika Draženke Kešić i Silvija Devalda. U našoj školi održao je satove s učenicima svih uzrasta, od drugog do osmog razreda, a posjetio je i Ekonomsku i trgovačku školu Daruvar i Gimnaziju Daruvar. Na satovima koje je održao intervjuirale su ga Karolina Hasl i Hana Črnjević, učenice 8. c i 8. b razreda.
Što najviše volite kod podučavanja?
To što je svaki dan novi izazov.
Što vam se najviše sviđa u Hrvatskoj?
Ljudi, jer su vrlo ljubazni. U UK ljudi na ulici jedva pričaju jedni s drugima. Ovdje bi mi ljudi uvijek pomogli, a kada bi me vidjeli da sam sjedim u kafiću, prišli bi.
Jesmo li drugačiji od vaših učenika?
Vaši učenici su vrlo zabavni, imate bolji smisao za humor. Britanci su malo indiferentni. Nikada ne bih uspio nasmijati cijeli razred kao vas i zbog toga mi je žao jer sam po prirodi malo luckast. Ako završite sat sa smiješkom i novi sat će vam početi sa smiješkom. Moj moto je: ako vidite nekoga da se ne smije-nasmiješite mu se!
Kakav ste dojam stekli o našoj školi?
Imao sam puno razreda danas i svi ste divni. Vrlo ste zabavni, a nastavnici su susretljivi. Čak i učenici kod kojih nisam bio na satu su me zaustavljali na hodnicima i pričali sa mnom.
Koliko dugo ostajete ovdje?
U petak se vraćam za UK ali se planiram vratiti. Shvatio sam da sam previše godina potrošio ne putujući.
Hoćete li sljedeći put povesti obitelj sa sobom?
Volio bih povesti svoju ženu… možda sljedeće godine.
napisali: Silvije Devald, prof.
Karolina Hasl i Hana Črnjević
Lektorirala: L. B.