Luksuz života je imati svoj put, svoju priču, jedinstvenu i neponovljivu s likovima koje ću sama u nju dodati.
Uskoro ću se naći na životnom raskršću i lagano razmišljam kamo ću dalje. U školi mi je lijepo i iz nje ću za godinu dana ponijeti draga sjećanja na svoje prijatelje. To razmišljanje čini se previše teškim i kompliciranim za moje mlade godine. Nalazim se u izazovnim vremenima, a trebam odabrati put kojim ću ići. On mora biti jedan i vrijedan. Što god odaberem, uvijek će me razdirati crv sumnje da sam mogla bolje odabrati. Ali većina stvari u životu ne može se isplanirati. One se dogode. Jednostavno i nenadano. Spontano. Kao grom iz vedra neba. Mislim da će se najbolje stvari dogoditi kada prihvatim svijet takav kakav jest. Treba se prepustiti vjetru života koji će me odvesti možda na bolji put od onoga što sam zamislila za sebe. Ali prvo trebam neke stvari riješiti sama sa sobom, s ljudima koje susrećem i prilikama koje mi život donosi. Na svom putu susretat ću osobe koje će me povrijediti ali i one koje će moje rane zacijeliti. Znam da ima izvinjenja koja nikada neću dobiti, ali ću hrabro nastaviti ići dalje. Ima i lijepih riječi koje nikad neću čuti, ali koračat ću svojim putem dalje. Ima i riječi ohrabrenja koja nikad neću dobiti no nastavit ću dalje bez obzira na sve – na podmetanja, udarce, omalovažavanja jer ću morati… i znam da će biti teško na tom putu ali ja sam jača nego što sam mislila da jesam. Već sam susrela ljude koji mi se nisu ispričali jer su me povrijedili i što su iskorištavali moju dobrotu. Prave se ludi kao da ništa nije bilo. A samo ja znam koliko to boli i kako bez isprike moram stisnuti zube i krenuti naprijed i kada se čini da puta nema.
Znam da ću se na tom pravom putu puno puta iznenaditi jer će na mojim ožiljcima pisati imena mojih prijatelja, a ne neprijatelja. I morat ću kroz život naučiti, zašto moji tzv. prijatelji udaraju baš na mjesta gdje me najviše boli. Nađu moju slabost i poigravaju se njome. I onda jednog dana ta bol se smanji i s vremenom prođe. Znam da će to mjesto postat izvor moje snage i iskustva, a ja ću se sama sebi diviti kako sam to sve uspjela izdržati. No, neću više biti ista sasvim sigurno. U materijalnom svijetu gdje caruju zavist, jal, zloba, ljubomora i pohlepa biti će teško odabrati pravi put i još teže naći osobu koja će mi moći vratiti sjaj u očima kada ga životne oluje pokušaju ugasiti. I ono najvažnije, morat ću očuvati svoj mir koje je najdragocjenije blago. Morat ću manje slušati ljude a više svoj unutarnji glas. To je za mene cijena dobroga života.
Pravi put je hrabro koračati svojom stazom života i prihvatiti da neće uvijek sve biti po mojoj volji, ali da uvijek mogu prihvatiti situaciju koja dolazi i gledati naprijed čak i onda kada se čini da je budućnost samo mutna slika u kojoj ne mogu razaznati ljude i pojave. Ne namjeravam se na svom putu uspoređivati s drugima i nije mi bitna brzina kojom idem prema svom cilju. Sva čarolija života je upravo u putovanju kojim ću doći do svoga cilja, vjerujući da ono najbolje za mene tek dolazi.
Lana Hohnjec, 7.b
