Jesen je. 
Moja obitelj i ja hodamo ulicama grada heroja- 
Vukovara. 
 
Šareno drveće uljepšava parkove 
i doziva prolaznike u svoje naručje. 
 
Gledam oko sebe: 
tišina i vika, odrasli i djeca. 
Nekada i sada,  bol i sreća. 
 
U daljini čujem šum rijeke. 
Na igralištu djeca majkama u naručje lete. 
Sve je nekako tu, baš kako treba. 
Vodotoranj gledam kako ponosno stoji do neba. 
 
I onda mi tata kaže: 
vidiš na njemu rane, podsjećaju na ratne dane. 
 
Znam, golubica simbol je mira i sjete! 
Vukovaru, ponosni grade, 
nek' u čast tebi polete! 

Vivien Holubek, 5.a