Grad slomljen 
životi oduzeti 
nesreća slama sreću         
a ja te više nikada vidjeti neću. 
 
O, rate, rate! 
uništio si naš grad, 
a što ćemo sad?! 

Ostala je samo  
tuga i jad. 
 
Vodotoranj stoji 
i ponosno dane broji 
s tisuće rana 
nije pokleknuo ni dana. 
 
U tom gradu 
stotine heroja spava, 
ali ih nažalost pokriva trava. 
 
Sjetna gradom hodam, 
oči su mi snene 
tad zamolim Dunav  
da odnese tužne uspomene. 
 
Taj je grad kao 
Božji dar. 
Taj se grad zove 
Vukovar. 

Hana Kos, 7.d