Zovem se David Radman. Opisat ću vam jedno tipično ljetno popodne u svom susjedstvu. Živim sa svojim roditeljima u zgradi koja izgleda kao kuće u nizu, u ulici Baker street u Londonu. U toj zgradi ima šest stanova.

U stanu 1A živi stari bračni par; vlasnici zgrade. Gospodin Jones ima 70 godina. Umirovljeni je agent za nekretnine. Kupio je zgradu povoljno kako bi imao dodatni izvor prihoda u starosti. Gospođa Jones je 65-godišnja domaćica koja peče odlične kolače. Jonesi su jako ljubazni i nenametljivi ljudi. Stan 1B je prazan. U stanu 1C živi mladi bračni par s malim djetetom. Gospodin Edwardson je 28-godišnji programer i radi od kuće. Gospođa Edwardson je 25-godišnja učiteljica. Edwardsoni su vrijedni i brižni roditelji. Stan 1D je dom moje obitelji. Imam 15 godina i pohađam Kensington Park School u Londonu. Moji sredovječni roditelji su zaposleni u tvrtki koja prodaje rabljene automobile. Skladna smo obitelj i roditelji uvijek pronađu vremena za mene. U stanu 1E stanuju Helsingtonovi. Gospodin Helsington radi kao izbacivač u noćnom klubu. Ima 35 godina. Radi noću, a spava danju, zbog čega je uvijek nervozan. Gospođa Helsington ima 32 godine. Radi u pekari, tako da je nestašni 12-godišnji učenik Simon prepušten sam sebi. Mir vrućeg ljetnog popodneva narušila je iznenadna buka i galama. Slušao sam glazbu, kad su se ispod mog prozora čuli povišeni glasovi. Navirio sam se nad prozor i vidio ljutitog gospodina Edwardsona kako drži Simonov dron u ruci i maše s njim njegovom ocu ispred nosa. „Ovo je nedopustivo! Na takav način narušavati našu privatnost! To nema nikakvog smisla! Snimati moju ženu dok se presvlači je totalni bezobrazluk!“, rekao je Edwardson. Pospani gospodin Helsington uhvatio je Simona za uho i viknuo: „Sram te bilo! Nisam te odgajao da budeš tako nepristojan!“ „A Vi gospodine“, rekao je Edwardsonu, „oprostite zbog svih neugodnosti koje je ovaj klapac prouzročio. To se više neće ponoviti. Molim Vas da mi vratite njegov dron, a ja ću ga zbrinuti.“ Ponovno se obratio svom sinu: „Mladiću, u kazni si do kraja života, a dron ćeš odsad vidjeti samo na fotografijama!“ Gospodin Edwardson se sažalio nad Simonom i rekao gospodinu Helsingtonu: „Molim Vas, nemojte biti prestrogi prema njemu.“

Gospodin Edwardson se zadovoljno smješkajući vratio u stan. Nakon povratka gospodina Helsingtona i Simona u njihov stan, kroz otvoren prozor načuo sam daljnji razgovor: „I mladiću, je li bar vrijedilo?“ Uslijedio je odgovor: „O, daaa!“.

David Radman, 8.e