Komunikacijske vještine sve su više tražene na suvremenom tržištu rada

Written By: Alenka

Govorništvo iz školskih klupa

(uz godinu Marka Marulića)

piše Jasminka Kuzle, prof. savj.

Retorike u školama odavno više nema, ali bi je“, kaže Ivo Škarić u knjizi Temeljci suvremenoga govorništva, „trebalo biti ako naše školstvo želi mladež cjelovito pripraviti za ovaj naš svijet.“Ipak, govorništvo polako ulazi u obrazovni sustav kroz sate govornog izražavanja u sklopu nastave Hrvatskoga jezikau području koje se naziva jezično izražavanje.Broj sati posvećenih jezičnom izražavanju bitno je manji od broja sati u kojima se odrađuju jezik, književnost ili medijska kultura, tj. zauzima oko 3% ukupne nastave Hrvatskoga jezika, a samo dio tih sati posvećen je govornom izražavanju. Naglasak u nastavi Hrvatskoga jezika trebalo bi više staviti na nastavu jezičnoga izražavanja, pogotovo govorenja i slušanja, kako bi učenici mogli razviti komunikacijske vještine koje su tražene na suvremenom tržištu rada.


Pomicanjem težišta s jezične normativnosti na komunikacijsku kompetenciju u nastavi hrvatskoga jezika otvara se potreba izdvajanja i razrađivanja govorne komunikacije kao specifičnog načina jezičnog izražavanja. Za razliku od pisma koje je unimedijalno, u govoru je sustav jezičnih znakova samo jedan između ostalih (ljudski glas, mimika, gesta i ponašanje). Kad bismo iz govora ispisali samo tekst (jezični izraz) začudili bismo se koliko je nepotpun, nejasan, nepravilan, nerazumljiv; ponekad suprotnog značenja od izrečenog (npr. „Izvrsno!” izrečeno s ironijom izražava suprotno od temeljnog značenja). Ako se u javnom komuniciranju učenik koristi samo riječima, a ne i ostalim govornim vrednotama, onda ne umije govoriti, nego samo čitati napisano.

Biti pismen ne znači biti i dobar govornik, ipak što su učenici pismeniji – to su bolji govornici


Učenici – govornici trebaju govoriti o onome što znaju, što ih zanima i na način koji im je blizak. Kada učenici pripremaju javni govor, moraju paziti da se u njemu nađe nešto novo, da zastupaju ispravno gledište i da su spremniji i sposobniji od drugih govoriti o odabranoj temi. Ne može se samo tako ustati i govoriti. Za govor je potrebna priprema, prikupljanje podataka, njihovo raspoređivanje i tek onda slijedi izlaganje.

Govorništvo učenike potiče na jasnije osmišljavanje sadržaja koji se izlažu.

Prvi korak k dobromu govoru je istraživanje teme o kojoj će se govoriti. Učenici trebaju razraditi početnu misao, preispitati je i usporediti sa suprotstavljenim mišljenjima, pronaći za nju argumente i ispitati protuargumente. Ako se ovim postupkom početna misao i potpuno promijeni, to bolje, jer im se trud isplatio i sada misle ispravnije. Prikupljenu građu u bilješkama trebaju poredati u slijed kakav će imati u govoru. Tako pripremljen govor sastoji se od tri dijela: uvoda, izlaganja i zaključka. Učenike uvijek treba uputiti u osnovna obilježja svakoga od spomenutih dijelova.

Uvod treba početi pristojnim oslovljavanjem i skromnim predstavljanjem te izrazima poštovanja slušača. Zanimanje se stvara napomenama o povodu, okolnostima, razlozima i ciljevima govora. Dobro je početi šalom i treba paziti da uvod ne traje duže od petine govora.

Izlaganje se sastoji od kazivanja i dokazivanja. Dokazivanje je teže i važnije od kazivanja jer samo dokazom tvrdnja dobiva na objektivnosti, valjanosti i uvjerljivosti. Dokazi mogu biti objektivni i subjektivni. Objektivni dokazi su činjenice, provjereni podatci, brojevi, općepoznate i dokazane istine. Oni ne ostavljaju uvijek jak dojam na slušatelje koji više vjeruju onim subjektivnima – a to su dokazi autoriteta, usporedbe, izreke i primjeri. Kod izlaganja učenici trebaju govoriti glasnije nego obično i slušati svoj glas te izbjegavati prečesta oklijevanja i poštapalice. Moraju rabiti riječi koje su njima jasne, a drugima razumljive, pridržavati se teme, imati jasnu dikciju, a između rečenica uspostavljati logičke odnose. Tijekom izlaganja trebaju paziti i na položaje i pokrete tijela, npr. raširene ruke okrenutih dlanova prema sugovorniku znače iskrenost, a skrivanje dlanova nesigurnost. Prema govornom bontonu nije dobro govoriti “svojom brzinom”. Učenici trebaju osvijestiti da prespor govor stvara dosadu, a prebrz nervozu i obezvređivanje onoga što se govori. Ako u govoru treba paziti na vrijeme, nije dobro ubrzati govor. Bolje je smanjiti broj riječi pametnim izborom. Trebaju paziti i na trajanje govora: kraće iznevjerava slušače, dulje ih zamara

Zaključak je sažetak je onoga što se govorilo. Sadrži početnu misao i cilj govora. Poziva na prihvaćanje naših misli i upućuje na akciju koja iz njih slijedi. Učenici bi na kraju govora mogli upotrijebiti neku  jaku, efektnu rečenicu ili citat. Ne valja završiti s: ” Evo, ja sam toliko!”

„Osnovno je pravilo da uvjeriti druge možemo samo u ono u što i sami vjerujemo, da objasniti možemo samo ono što je i nama jasno i dokazati samo ono što je istinito.“

   Ivo Škarić

Osim vještine dobroga govora učenici moraju usvojiti i vještinu vrednovanja tuđega govora. Kriteriji vrednovanja odnose se na retorička obilježja govora, govorna obilježja i neverbalne znakove. Pod retoričkim obilježjima analiziraju se tema govora, upućenost publici, elementi kompozicije govora, standardnost jezika i stil; u kategoriji govornih obilježja analiziraju se pripremljenost, izražajnost i izgovor, a u kategoriji neverbalnih znakova pogled govornika, položaj tijela, geste, mimika i trajanje govora.

AKTIVNOSTI U UČIONICI

Projektna nastava u PŠ Frankopanska OŠ Vladimira Nazora u Daruvaru

u povodu obilježavanja godine Marka Marulića

Budući da je Hrvatski sabor 12.4.2021. donio Odluku o proglašenju 2021. godine “Godinom Marka Marulića” (22.4.2021. – 22.4.2022.) čime se obilježava 500 godina od tiskanja Marulićeve Judite), osmaši PŠ Frankopanska OŠ Vladimira Nazora u Daruvaru proveli su projekt obilježavanja života i djela Oca hrvatske književnosti.

Nakon najave projektnoga zadatka učenicima je pokazan primjer javnoga argumentativnoga govora učenika „39 govorničke škole Ivo Škarić“, a zatim su na tome primjeru objašnjena obilježja dobroga govora. Učenici su zatim dobili zadatak da samostalnim istraživačkim radom prikupe važne podatke i pripreme argumentativni govor trodijelne strukture u trajanju od tri minute o važnosti Marka Marulića u hrvatskoj književnosti s ciljem informiranja slušatelja o životu i djelu Marka Marulića. Govoreći trebali su osim teme osvijestiti i važnost govornih vrednota (izgovora, tempa, dikcije, jakosti glasa, intonacije i ritma), primijeniti oblike neverbalne komunikacije (gestovnog i mimičkog govora) te paziti na kompoziciju i jezičnu pravilnost svoga izlaganja.  U neverbalnu signalizaciju ubrajamo položaje i pokrete tijela, mimiku (napose oči), perilalične zvukove (kao što su mljackanje, klikovi, usklici, hukanje, nakašljavanje, zviždanje, pljeskanje, kucanje, pucketanje prstima), dodire (dodirivanje nosa, uha, lica blizu usta te odmicanje okovratnika), proksemičke znakove, tj. znakove koji dolaze od udaljenosti i rasporeda sugovornika u prostoriji, rekvizite i scenografiju, oblikovanje tijela (odjeća, nakit, oblikovanje kose), mirise (koji mogu  privlačiti ili odbijati od komunikacije), pomoćne medije (videokonferencija, PowerPoint prezentacija, plakat) te vremenske znakove (govoriti češće i duže znači pridavati sebi veću važnost).

Projektna nastava uspješno je provedena. Slušajući govor svojih prijatelja, osmaši su obratili pozornost na važna obilježja javnoga govora.

U UVODNOME DIJELU

  1. Je li govornik na početku govora pozdravio/oslovio publiku, je li im se obraćao (uspostavljao kontakt očima) i iskazivao im poštovanje?
  2. Je li pobudio interes slušatelja za najavljenu temu?
  3. Jesu li slušatelji s lakoćom pratili redoslijed izlaganja teme i vodili bilješke tijekom slušanja?

U GLAVNOME DIJELU

  1. Je li govor bio organiziran oko jedne glavne misli?
  2. Jesu li izneseni konkretni primjeri kojima se ilustrira teza?
  3. Jesu li navedeni izvori informacija i jesu li oni vjerodostojni?

U ZAVRŠNOME DIJELU

  1. Je li jasno najavljen zaključak?
  2. Je li u zaključku sažeta osnovna misao i ponovljeni glavni argumenti?
  3. Je li i čime je postignut snažan dojam na kraju govora?

Slušatelji su obratili pozornost i na jezik, tj. je li govornik govorio standardnim jezikom i kratkim rečenicama upućenima publici. Uočili su i zanimljivost teme. Tijekom govora vodili su bilješke, a zatim vrednovali govor svojih prijatelja uz pomoć rubrike za procjenu i samoprocjenu. U rubrici su se osvrnuli na retorička, govorna i negovorna obilježja govora:

U ovakvoj nastavi govornoga izražavanja ostvareni su sljedeći ishodi:

– učenici su napisali vlastiti govor i samostalno su ga izrekli

– slušatelji su prepoznali dijelove slušanog govora i pratili logiku govora

– učenici-govornici su  potaknuti da samostalno osmišljavaju sadržaje koje žele izlagati što uključuje kvalitetno istraživanje, skupljanje informacija, usustavljivanje podataka, uočavanje važnih podataka, organizaciju građe, argumentiranje i dokazivanje teza te uvjerljivost i sigurnost u javnom nastupu (svladavanje straha i srama od javnog nastupa).

Osim organiziranja javnoga govora govorne vježbe se mogu provoditi i u obliku debate ili oluje mozgova. Ovakvim govornim vježbama razvija se i umijeće slušanja govora. Ishodima se razvija koncentracija za slušanje govora i primijenjuju vještine izrade bilježaka i sažetaka. Naglasak se stavlja na važnost aktivnog slušanja i tolerantnog uvažavanja tuđega govora. Najvažniji je cilj nastave govornoga izražavanja postići da učenicima govorništvo bude primjenjivo u budućim područjima profesionalnog rada.

ZAKLJUČAK

Govorništvo kao nastavna metoda u osnovnoj školi važno je radi pripreme učenika za budućnost: svi će oni u nekom trenutku svoga života trebati braniti svoje tvrdnje: bilo to na maturi ili na diplomskom ispitu ili će pak na razgovoru za posao morati uvjeriti potencijalnog poslodavca da zaposli upravo njih. U današnje vrijeme je u mnogim područjima djelovanja, bilo profesionalnog ili privatnog, od velike važnosti biti dobrim govornikom, stoga se tu vještinu treba usavršavati od osnovne škole.

ključne riječi:

javni govor u razredu, govornička pravila

Literatura:

Ivo Škarić, TEMELJCI SUVREMENOGA GOVORNIŠTVA, ŠK 2008.

Jelena Barbir, VREDNOVANJE UČENIKA U NASTAVI GOVORNIŠTVA (diplomski rad)

Nataša Sajko, videolekcija za 2. r. SŠ (CKR) – Javni govor (https://youtu.be/5GgJ4XekfDw)