Zimska bajka

Jednom smo majka i ja imale priliku ići na skijanje u zimsku šumu. Bilo je to prije nekoliko tjedana kada smo se odmarale kod kuće. Nismo htjele sjediti u kući, a vrijeme je bilo prekrasno. Uzeli smo dva para skija i otišli u šumu preko puta.

Čim smo ušle u šumu, našli smo se u sasvim drugom svijetu. Zavladala je tišina, ni vjetar nije ljuljao grane stoljetnih borova, a bili su ogromni. Podignuvši glavu, vidjela sam kako su se ta moćna crnogorična stabla odmarala na nebu. Udišući svjež zrak majka i ja krenule smo dalje. Nismo se brzo kretale,  uživali smo u prekrasnim čarolijama zime… na nekim su se mjestima izmjenjivale tanke stabljike i graciozne breze. Ptičice još nisu pojele sve bobice. I evo ih! Veselo skaču s grane na granu. Postaje mračno. Mraz jača. Sunce je gotovo nestalo i postalo je zastrašujuće. Ubrzali smo. Osjećaj tišine nije donio toliko radosti kao na početku šetnje, ali krećući dalje, prišli smo kraju. Konačno, staza je prekinuta. Drveće je postajalo rjeđe. Skinuli smo skije i otišle do kuće.

Ovaj dan bio je prelijep. Takve trenutke treba snimiti. Sanjam da ćemo uskoro opet krenuti u sličnu šetnju.

                                                                                                 Antonia Bilavčić 5.b.

Zimska bajka

    Bila jednom jedna zima, ona prava, ciča zima. Bila je članica Sabora godišnjih doba u kojemu su se nalazili ljeto, jesen i proljeće. Bili su zaduženi za klimatske promjene i očuvanje prirode.
    Jednoga zimskog, snježnog dana zima je dobila dar s neba –  tri male zime. Prva je bila malena, druga je bila lijena, a ona treća energična. Po riječima mame zime, bile su savršene. Majka zima svemu ih je morala naučiti, kako bi jednoga dana i one bile članice Sabora te mogle preuzeti majčinu ulogu. Prvo što su morale znati je stvaranje pravog zimskog vjetra. To je bio težak posao i stvarno su se sve tri trudile, ali nekako im nije uspijevalo. Prva je napravila premalen povjetarac, druga je napravila prespori povjetarac, a ona treća je napravila pravi zimski vjetar. Učile su i kako praviti snježne pahulje. Lijena zima je napravila trokutaste, energična je napravila plosnate, a mala zima je napravila savršene pahulje. Morale su znati i kako zamrznuti jezero. Led je morao biti čvrst i gladak, baš za dječje klizaljke. Malena i energična nisu uspjele, no lijena je napravila savršeno čvrst led. Svakoga dana su marljivo učile kako bi mogle izvršavati tu veliku dužnost, biti prave ciče zime.
    Majka zima ih je s ljubavlju promatrala i shvatila da njih tri zajedno čine pravu, bajkovitu zimu. 

                                                                                                          Lovro Leben, 5.b

Zimska bajka

Ove godine sam jedva čekala da padne snijeg i da idem s obitelji u Julijev park prošetati. Navukla sam tople čizme, stavila vunenu kapu i rukavice i krenula pozdraviti zimu.  

Kada sam stigla u park, ugledala sam veličanstveni prizor. Prizor koji oduzima dah. Sve je bilo prekriveno snijegom. Pogled sam usmjerila na dječje igralište koje je bilo pusto. Ljuljačke, tobogani i klupe spavali su pod snijegom. Sve je bilo tiho, mirno i spokojno kao da je u zraku neka magija. Jedino se iza igrališta čuo žubor Toplice koja je pričala svoju zimsku bajku. Odjednom su se začuli krici jata vrana koje su sjedile na moćnim granama stare topole. Ugledala sam crnog kosa koji je skakutao po golim granama ponosnih hrastova koje su bile pokrivene injem. Miris vlažnih borova učinio je da zrak bude svjež i čist. Zatim smo došli do  skulpture Ždrala po kojem je Daruvar i dobio ime. Iza njega se vidio bazen iz kojeg su izlazili oblačići pare koji su stvorili posebnu čaroliju. Oštar povjetarac bio je kriv za naše crvene obraze. Švicarska vila dobila je bijelu krznenu kapu, a drveće u parku ogrnulo je elegantne bijele haljine. „Kupačica“ je tužno sjedila na svome mjestu prekrivena bijelom bundom. Počela se lagano spuštati noć. Ulična rasvjeta dodatno je uljepšala zimu u parku. Zima je ledena kraljica koja u svojim rukama ima čarobni štapić i sve pretvara u hladnoću i bjelinu. Vraćala sam se kući sa svojom obitelji puna divnih dojmova. Osjećala sam savršeni mir i odlučila da ću često posjećivati Julijev park u kojem se tako dobro osjećam.  

Zima je posebno godišnje doba. To je prekrasno vrijeme dugih večeri kada mogu uživati na okupu sa svojim roditeljima i bratom. Ipak, s nestrpljenjem očekujem proljeće i dane kada ću duže moći boraviti u prirodi. Divim se kraljici zimi, ali prizori drveća koje lista i uživanje u  opojnom mirisu cvijeća je nešto što dolazi iza zimske bajke a zove se radost života.   

                                                                                                                                
 Lana Hohnjec, 5.b