Jedne noći usnuo sam jedan vrlo neobičan san. Bilo mi je tako lijepo da sam htio cijeli dan ostati u krevetu. Danima poslije bio sam pod utjecajem tog sna. Stalno sam razmišljao o njemu. Sada ću vam detaljnije objasniti što mi se to toliko neobično dogodilo.  

    Sanjao sam kako imam supermoći. Imao sam moć iscjeljivanja. Sve što bih dotaknuo, odjednom bi oživjelo. Ljudi bi se dodirom moje ruke pomlađivali, ranjene životinje ozdravljale, uvenule biljke bi ponovno postale zelene. Čitanje misli bila je moja druga zanimljiva moć. Mogao sam ući u ljudski um i otkriti njihove najveće brige i nevolje i tako znati kako im pomoći. Imao sam krilate cipele koje su mi omogućavale da brzinom svjetlosti stignem s jednog kraja svijeta na drugi. Imao sam čudesan štap koji sam snagom uma mogao pretvoriti u bilo što što bi mi u danom trenutku zatrebalo. Čarobna mast omogućavala mi je da na određeno vrijeme budem besmrtan i neranjiv te me činila nevidljivim i dala mi nadljudsku snagu. Moj odličan vid omogućavao mi je da vidim stvari nekoliko kilometara u daljinu. Jednog dana sam šetajući šumom u glavi čuo neki glas. Pogledao sam oko sebe i shvatio da mi to iz daljine govore misli uplašene djevojčice koja je bila opkoljena čoporom vukova. Namazao sam se svojom čarobnom mašću i svojim krilatim cipelama u trenutku stigao tamo. Budući da sam bio nevidljiv, mogao sam prići vukovima neprimijećen. Sve sam vukove savladao golim rukama. Osim jednog. Bio je to alfa mužjak. Izgledao je veće i jače od ostalih vukova. Odjednom sam se počeo čudno osjećati. Čarobna mast je prestajala djelovati i počeo sam biti vidljiv i gubiti nadljudsku snagu. Alfa mužjak je skočio na mene. U zadnji sam se tren sjetio svog čudesnog štapa. Kad sam ga izvadio, pretvorio se u štit kojim sam uspio odbiti vuka od sebe. Na moju nesreću, vuk je odskočio od štita i skočio na djevojčicu koja je stajala iza mene. Ponovno sam se namazao svojom čarobnom mašću i skočio na vuka. Kad sam ga napokon svladao, krenuo sam provjeriti što je s djevojčicom. Bila je puna ugriza i ogrebotina koje su prouzročile vučje šape. Gledala me preplašeno i plakala je. U glavi sam ponovno čuo njene misli. Govorile su:,, Ne želim umrijeti, imam bolesnog djeda za kojeg se trebam brinuti”. Morao sam brzo nešto smisliti. Dosjetio sam se da imam iscjeliteljske moći. Položio sam ruke na djevojčicu i nakon nekoliko sekundi tragovi ugriza i vučjih pandža su potpuno nestali. Pitao sam ju kamo želi ići i objasnila mi je gdje je kuća njezinog djeda. Ponovno sam iskoristio svoje krilate cipele i ubrzo smo stigli tamo. Vrata nam je otvorila njena baka. Uvela nas je u kuću. Pozvala nas je na večeru. Baš kad sam se spremao otići, djevojčica me zamolila da pozdravim njezinog djeda, koji je ležao nepokretan u svojoj sobi. Rekla mi je kako ne može govoriti ni micati bilo koji dio tijela. Ušao sam u sobu. Sjeo sam na djedov krevet. Položio sam svoju ruku na njega. On isprva nije reagirao. Nakon dužeg vremena opazio sam kako miče nožnim prstima. Ubrzo je počeo pokretati i ostale dijelove tijela. Ustao je i sjeo na krevet. Povratila mu se i moć govora. Bio mi je duboko zahvalan i nije mogao riječima opisati svoje osjećaje. Mala djevojčica koja je sve to gledala sa strane zaletjela se i čvrsto me zagrlila. Kada sam obavio svoju zadaću krenuo sam dalje… 
      I tu sam se probudio. Još sam 15-ak minuta ležao u krevetu i razmišljao što mi se to dogodilo dok sam spavao. Prenuo me majčin glas: ,, Davide, zakasnit ćeš u školu!!” 

            
                                                                                            David Radman 7.e