Priča jesenskog šešira

Written By: Alenka

Učenici 5.a i 5.b radi su mjesečni projekt pod nazivom “Priča jesenskog šešira”. Učenici su izradili šešire, prezentirali ih u razredu te pročitali priču koju su smislili.

Učiteljica Lana Borjan





JESENSKI ŠEŠIR

Jesen je stigla
i lišće u zrak digla.
Palo je na šešir moj
baš mi je zanimljiv kroj!

Kesten, javor i žir
moj su modni odabir.
List ginka iz Daruvara
jesenski ugođaj stvara.

Šaren je moj šešir
mogao bi biti i suvenir.
Koji će krasiti nečiju glavu
i činiti nekome radost i zabavu.

Lana Hohnjec, 5.b

JESENSKI ŠEŠIR – JULIUS

Bok! Ja sam šešir Julius. Ime sam dobio po grofu Juliju Jankoviću. Ispričat ću vam svoju priču.
Živim u sobi jedne mažoretkinje. Ona se spremala za svoj nastup ispred Dvorca Antuna Jankovića u Daruvaru. Bio sam uzbuđen što ću biti na njezinoj glavi prilikom nastupa. Bilo je puno posjetitelja koji su došli vidjeti njezin nastup. Odjednom je zapuhao jak vjetar i odnio me u raskošne krošnje stabala. Kako je lišće bilo mokro, po meni su se zalijepili listovi ginka. Nestašni vjetar nosio me i u krošnje ponosnog kestena, veličanstvene bukve, neobičnog javora, zanimljive topole, čvrstog hrasta, nježne breze i mnogih drugih vrsta drveća koji rastu u predivnom perivoju koji okružuje barokni dvorac. Plešući kroz njihove krošnje, na mene se zalijepilo šareno lišće. Uživao sam u divnim prizorima, a onda me vjetar odnio na glavu moje mažoretkinje. Upravo je počinjala ceremonija dodjeljivanja medalja, a oko vrata moje vlasnice zasjala je zlatna medalja poput sunca. Bio sam sretan što sam dio jednog takvog važnog događaja i što su posjetitelji oduševljeno pljeskali kada su me vidjeli ukrašenog raznobojnim lišćem.
Mažoretkinje su živi suvenir svakog grada a ja se nadam da ću i ja postati suvenir svoga kraja na ponos mome gradu Daruvaru.

Lana Hohnjec, 5.b

Jesenski šešir


Pozdrav! Ja sam Ivko, od milja me zovu Živko!
jesenske me boje vole – na glavi mi dobro stoje!
Mi smo stilski usklađeni, voljom raspoloženi!
Kad se gradom prošećemo…te su boje tako žive! Vedrinom one šire!
Šešir moj glavu čuva od vjetra i kiše,
a od boja sve zamiriše!

Ivan Tutić, 5.a

Priča jesenskog šešira

Bok svima koliko vas ima!
Evo da se predstavim ja sam Stanko Štefecanko.
Dolazim iz poznate Zemlje šešira zvana Šeširoland.
U mojoj Zemlji svi nose šešire i stari i mladi i veliki i mali.
U Zemlji u kojoj živim trenutno je jesen, pod nogama šuška već polako otpalo žuto lišće, crvene se plodovi šipka te polako sazrijevaju plodovi oraha.
Mi u ovo doba godine imamo običaj s plodovima jeseni ukrasiti naše šešire, ukrašavamo ih sa svime što nađemo u prirodi: lišće, šipak, orah, žir.
Zabavio sam se skupljajući i slagajući svoju haljinicu.

Lana Lukić, 5.a

Jesenski šešir

Bok, zovem se Jesenko.
Ispričat ću vam svoju životnu priču. Puno je godina iza mene. Nekoć sam i ja bio mlad kao i vi.
Putovao sam diljem svijeta, vidio puno čudesa i skupljao životne mudrosti. Takav je život ostavio trag na meni. Star sam i sam, zdravlje me napušta i nitko me ne voli.
Odlučio sam promijeniti svoju budućnost i pronaći bolje mjesto za život, a možda će me netko i zavoljeti.
Zaputio sam se u obližnju šumicu i na putu su me ismijavali i rugali mi se. Bio sam povrijeđen i tužan, počeo sam plakati. Sreo sam ježa, koji se sažalio nada mnom i tješio me. Odveo me kod mudre sove koja je saslušala moje jade. Za tren oka se po meni našlo zlatno, žuto, smeđe lišće, kesteni, žirevi i razni jesenski nakiti. Nakon što me uredila, provela me kroz cijelu šumu.
Svi su mi se divili i nazvali me jesenskim šeširom.

Fran Krušinski, 5.b

Jesenski šešir

Zovem se Šeširko i nikada me nitko nije pogledao niti primijetio. Sjedeći tako sam, zamišljen i nesretan, odlučio sam pronaći prijatelje. Krenu sam na put. Lutao sam livadama, pustim poljima, mračnim šumama. Posjećivao sam svaku planinu i dolinu, svaki šumarak, livadu i proplanak. Za mene mjesta nema, mislio sam.
Svi su me izbacivali, nisu me željeli. Tako tužan i nesretan krenuo sam dalje u potragu za prijateljima. Dok sam pješačio uhvatila me velika oluja. Kiša je padala, munje su sijevale, gromovi udarali. Nisam se imao gdje sakriti iako sam trčao bojeći se groma, nisam uspio pobjeći.
Udario me grom.
Sljedeće čega se sjećam: lišće je poletjelo visoko u zrak, zatim padalo i lijepilo se na mene. Otvorio sam oči i bio okružen životinjama. Zapitkivale su me kako se zovem, od kuda sam došao i što mi se dogodilo?
Zovem se Šeširko. Bio sam ozlijeđen, ali i sretan jer sam pronašao prijatelje. Pozvali su me kod gospodara šume medvjeda Marka. Gospodar šume me ljubazno dočekao i primio te nazvao jesenski Šeširko.

Evan Krušinski, 5.b