U New York smo došli minutu nakon ponoći s BMW-om X6 kojega smo kupili na aukciji u Rimu. Noćit ćemo u hotelu „Pileća prsa.“ Nakon doručka otišli smo u tvornicu Coca-cole gdje smo kupili 500 litara Fante i 69 cisterni kokosovog ulja. Prilikom plaćanja koristili smo karticu odlijepi-zalijepi. Otišli smo na ručak u restoran „Engleska tava“ gdje smo jeli engleske tortilje. Poslije ručka otišli smo u trgovinu „Vuf“ gdje sam kupio ribicu ubojicu. Morao sam otići u Ikeu, a tamo sam kupio lopatu za dvoje, žarulju za troje, šalicu za dvoje i vilicu za troje. Opet nam je počelo kruljiti u želucu pa smo otišli u McDonalds gdje smo pojeli pečenicu s chilli- umakom. Djeda mi je rekao da mu kupim neke „fensi“ naočale tako da sam otišao u Ray–Ban trgovinu i kupio mu naočale s krokodilskim uzorkom. Sutradan smo otišli u Convers trgovinu gdje sam kupio starke od kravlje kože. Prijateljici Hari sam kupio Louis Vuitton torbu na kojoj je bilo žuto „h“, a Silviji sam kupio kišobran za pse. Mama i tata su rekli da im donesem sušeni poriluk (njega ću kupiti u povratku). Na našu veliku žalost došao je i taj, treći dan, dan kada moramo krenuti. Spakirali smo kofere, platili hotel i krenuli. Stali smo na benzinsku, kupili sušeni poriluk i mini Eiffelov toranj. Kada smo stigli na granicu shvatili smo da nemamo putovnice i brže smo krenuli u hotel. Kada smo stigli u hotel otrčali smo u sobu i sjetili se da su putovnice u vodokotliću. Pogledavši kroz prozor naše sobe vidjeli smo nekog lika u crnom sakou od tila i u svilenim hlačama kako je sjeo u naš X6 i otišao s njim u nepoznatom smjeru. Brže smo otrčali na recepciju, ali tamo nije bilo nikoga, samo je na pultu stajao jedan lonac na kojem je pisalo „otvori me“. Otvorili smo ga, a unutra je bio naš X6 nacrtan na papiru. Ispod crteža je pisalo da stavimo lonac na glavu. Stavili smo lonac na glavu i otputovali u prošlost, ali ni tamo nije bilo nikoga samo je na jednom panju stajao sanduk. Morali smo vidjeti što je unutra. Kad smo ga otvorili vidjeli smo kartu na kojoj je bio put do našeg automobila. Prvo smo trebali proći kroz šumu šišmiša kako bi našli ključeve od BMW-a X6. Krenuli smo do šume šišmiša. Kada smo stigli, šišmiši su nas odmah počeli napadati. Počeli su nam jesti odjeću pa smo trčali kroz šumu kao ludi. Čim smo izašli iz šume vidjeli smo veliku kamenu ploču na kojoj je klinastim pismom pisalo da su ispod ploče zakopani ključevi. Odmah smo počeli kopati (morali smo rukama jer nismo imali ništa drugo). Kada smo otkopali ključeve pronašli smo mali komadić kože na kojoj je pisalo da se izderemo što jače možemo: X6! Kada smo povikali, automobil se stvorio pred nama. Upalili smo BMW-a i počeo je sam voziti. Vozio je po planini, snijegu, ledu, blatu … sve dok se nije zaustavio pred kućom čarobnjaka Gremlija Mitofgena. Gremlij Mitofgen je izašao iz kuće i bacio na naš auto čarobnu glinu koja se pretvorila u prah koji je digao X6 u zrak. Odjednom smo se onesvijestili. Kada smo došli k sebi shvatili smo da smo se vratili u New York. Bili smo na benzinskoj postaji, bilo je 3,00 ujutro. Krenuli smo prema Brazilu, ukrcali se u avion s BMW-om X6. Nakon tri sata sletjeli smo u Rio de Jenerio gdje smo zaplesali sambu i to je trajalo sve dok se nismo onesvijestili. Kada smo došli k sebi doktori su nam rekli da smo kod kuće, ali da smo ostali bez auta. Počeli smo plakati i vrištati. Probudio sam se, a oko mene je bilo deset doktora. Rekli su mi da sam pao u komu kada sam pao s drveta i da sam se tek sada probudio. U komi sam bio tri dana i tri noći. Shvatio sam da je sve bio samo san i ništa više.
Arian Budimlija, 5.c