Baka mi je pričala kako je njezino djetinjstvo bilo jako zanimljivo i poučno. Iako nije puno izlazila, ipak joj je djetinjstvo bilo sretno.

Baka je jako voljela čuvati svoje konje i krave. Svakog dana poslije škole izvodila ih je na pašu. Bili su joj jako dragi. Najteže je podnijela kad joj je najdraži konj uginuo. No, izdržala je to jer život ide dalje. Baka je živjela na selu. Imala je puno prijatelja pa bi se zajedno igrali na livadi. Najdraže igre su im bile lovice, skrivača i natjecanje u trčanju. Moja baka ima mlađeg brata i dok su bili mali, zajedno su izvodili gluposti. Uvijek bi moja baka nastradala i dobila kaznu, no nju to nije uznemiravalo i nije bila ljuta na svog malog bracu.

Daruvar je bio sasvim drugačiji nego danas. Baka ima dosta uspomena iz grada: da je šetala njime, kako su se tamo održavali različiti sajmovi i da su blatne kupke bile otvorene. Ona nije željela ići tamo, njoj se to baš nije svidjelo. Voljela je šetati parkom koji je bio pun drveća i cvijeća.

Bakino djetinjstvo je bilo zabavno i zanimljivo. Ima još puno priča koje mi je ispričala, ali najviše mi se svidjela priča o njezinom djetinjstvu.

Laura Abdić, 6.e

Nagrađena priča na literarnoj radionici Pišemo sjećanja, održana u Pučkoj knjižnici i čitaonici Daruvar, u organizaciji Marine Singer.