POVIJEST DARUVARSKOG OSNOVNOG ŠKOLSTVA
Zdravko Palavra
Početak školstva
Prvi pisani podatak o školi u Daruvaru spominje se u izvještaju županijske skupštine od 31. svibnja 1790. gdje je zanimljiva napomena da je broj škola u županiji prevelik, a polazak mladeži nedovoljan zbog njihove zaokupljenosti domaćim poslovima (Kempf, 1910:233). To je vjerojatno bila „Trivialschule“. Trivijalne škole bile su privatne jednogodišnje ustanove u kojima se učilo pisati, čitati i računati (trivium), uz dodatak vjeronauka. Ustaljenog nastavnog programa nije bilo (Herout, 2006:14).
Moderne škole u Hrvatskoj nastaju od sredine 19. stoljeća. Tako je i prva mješovita škola u Daruvaru počela s radom 1855./1856. Prema spomenici katoličke crkve, bila je smještena u zgradi nasuprot katoličke crkve u ulici Matije Gupca, gdje je i podignuta nova školska zgrada(danas Glazbena škola) 1886. godine. Počela je s radom školske 1887./1888. U istu zgradu su išli i učenici šegrtske škole od njenog osnutka 1887.
Slika 1. Zgrada u kojoj se nalazila mješovita pučka škola
Deset godina kasnije otvaranje djevojačke škole podupire Ljudevita Janković, (Herout, 2002:21) tako da je u samostanu Milosrdnih sestara 1866. otvorena djevojačka pučka škola. Prva ravnateljica ove škole je Salezija Krahofer. U razdoblju od 1866. do 1877. pohađalo ju je 1239 djevojaka. Nova školska zgrada (danas Dom za starije i nemoćne osobe) podignuta je na mjestu stare 1910. godine, a pohađali su je i učenici mješovite pučke (kada je njihovu koristio Crveni križ).
Slika 2. Djevojačka pučka škola
Opće značajke nakon nastanka Kraljevine SHS
Jedan od najvažnijih događaja ovog razdoblja je ukidanje Više pučke škole i uspostava niže gimnazije realnog smjera. „Naredbom Kraljevske zemaljske vlade od 21. kolovoza 1918. broj 23 877 ukinuti su koncem kolovoza 1918. na ovoj školi V., VI., VII. razred, a stvoreni I., II. i III. razred male realne gimnazije.“[1] Te školske godine oformljen je samo VIII. razred više pučke škole. U smislu navedene naredbe predani su zapisnički, po ravnateljstvu ove škole, školska zgrada (tada u ulici Matije Gupca) i sva učila više pučke škole ravnateljstvu novoosnovane male realne gimnazije ( uz dozvolu VIII. r. da se služi prostorijama i priborom te škole).
U vrijeme monarhističke Jugoslavije nazivi škola u Daruvaru bili su sljedeći: „Opća pučka dječačka škola“, „Državna osnovna škola“, „Državna mješovita škola J. J. Štrosmajera u Daruvaru“ i „Narodna škola J. J. Štrosmajera“. Nažalost, spomenica te škole nije sačuvana pa informacije o vršnjacima današnjih osnovnoškolaraca dobivamo iz spomenice Više pučke škole i spomenice Državne realne gimnazije, koje su pokrivale djelatnost današnjih viših razreda (5.-8.) osnovne škole.
Viša pučka škola
Osmi razred je te 1918./1919. školske godine bio promatran zasebno. Upisano je bilo 12 učenika i 15 učenica. Od tih 27 učenika, petero je dobilo I. red s odlikom, I. red =17 učenika, II. red =1, III. red = 1, dok je s dozvolom za polaganje popravnog ispita završilo troje učenika. Do sredine dvadesetih godina XX. stoljeća primjenjivao se sustav ocjenjivanja učenika sa skalom od četiri stupnja za nastavne predmete (vrlo dobar, dobar, dovoljan i nedovoljan), dok se za opći uspjeh primjenjivala ljestvica (I. red s odlikom, I. red, II. red, III. red). Prvi red s odlikom postigao bi učenik koji je iz nastavnih predmeta imao ocjene vrlo dobar (većinu) i dobar. Prvi red kada bi imao ocjene vrlo dobar, dobar i dovoljan. Drugi red bi imali učenici s nedovoljnom ocjenom od jednog do dva predmeta. Opći, III. red imali bi učenici koji su imali iz više od dva predmeta nedovoljan. S općim II. i III. redom nije se moglo prijeći u viši razred.
Slika 3. Zgrada u kojoj se nalazila Niža realna gimnazija između dva svjetska rata
Državna realna gimnazija u Daruvaru
Iz Godišnjeg izvještaja Državne realne gimnazije u Daruvaru za školsku godinu 1931./1932. doznajemo da je na upisima bio znatan interes. Od upisanog 191 učenika u prvi razred je upisano 62, u drugi 59, u treći 45, a u četvrti 25 učenika s napomenom da su se morali odbijati učenici izvan daruvarskog i pakračkog područja. Država je odobrila otvaranje paralelke za prvi, ali ne i drugi razred. U Izvještaju je po važnosti istaknut roditeljski sastanak II. razreda jer masovnost ovog razreda nije povoljno utjecala na vladanje i napredak pa je uloženo mnogo truda da ovaj razred dostigne ostale razrede, za što je tražena pomoć roditelja i staratelja.[1] Jedno od važnijih postignuća ove godine je osnivanje „Zajednice doma i škole“ koja je nastala po nacrtu pravila što ih je izradio Franjo Burian. Zaključak nastavničkog zbora bio je da će takva udruga pomoći školi u brizi za duševni i tjelesni napredak. Inače, Franta (ili kroatiziran Franjo, kako ga nalazimo u Godišnjim izvještajima i Spomenici) Burian, jedan od prvih nastavnika s fakultetskom naobrazbom, nalazi se među predavačima i prve Više gimnazije u Daruvaru.[2] Desetoga veljače 1932. postaje v.d. direktora, nakon što je Nikola Žic[3] poslije 25 godina službe dodijeljen na rad Univerzitetskoj biblioteci u Zagrebu.
Pod Burianovim utjecajem jačaju aktivnosti u školi. Tada su skoro svakog tjedna bili projicirani razni edukativni filmovi uz pomoć aparata Trgovačke škole (tada je osim Niže realne gimnazije u dvorcu djelovala i Dvorazredna trgovačka škola i Ženska stručna škola). Sama školska zgrada, tj. dvorac (vidi sl. 1) po riječima profesora Buriana se „nalazi usred parka, daleko od buke i prašine, pa je vrlo podesna za školu“. Školske su prostorije okrenute prema jugu, prozračno je i zdrava bunarska voda. Sve su to prednosti koje navodi Burian u želji da sačuva ovu školu. Zdravstveno stanje učenika bilo je povoljno, kao što se spominje u Izvještaju. Bolesti, osim lagane gripe, nije bilo, a uzrok se vidi u tome što „trgovište Daruvar leži u gorskom i šumovitom zdravom kraju, a stanovnici sreza su u dosta povoljnim ekonomskim i higijenskim prilikama.“[4] Jedini problem je moguća anemija i nerazvijenost mišića zbog nedostatka gimnastičke obuke. Inače je tjelesna i zdravstvena kultura bila neredovito zastupljena, a često su ulogu današnjeg školskog predmeta zamjenjivala udruženja poput sokolskog, križarskog ili organizacija pod organizacijom HSS-a.
Statistika pokazuje da je odličnih bilo 8,4% učenika, 22,8% vrlo dobrih, dobrih 39,1%, a čak 23,7% učenika na popravku s 4,5% ponavljača.
Samoupravna realna gimnazija u Daruvaru
Ukazom kralja Aleksandra od 8. kolovoza 1932. g. otvorena je nepotpuna Samoupravna realna gimnazija u Daruvaru s tim da njeno izdržavanje bude na teretu Općinskog vijeća. Školske godine 1932./33. v.d. direktora je Borivoje P. Tasić. Početkom te školske godine popravni ispiti su se polagali u gimnaziji u Virovitici (gdje Burian nakratko premješten). Bio je ponovno ravnatelj u razdoblju od 1940.-1945. zbog preustroja daruvarske škole. Upisanih učenika bilo je ukupno 172, i to 99 muških i 73 ženskih. Od toga u I. razredu 58 učenika (32 m., 26 ž.); II. raz. 47 (27 m., 20 ž.); III. raz. 36 (24 m., 12 ž.) i IV. raz. 31 (16 m., 15 ž.). Sedmog rujna održana je sjednica Nastavničkog savjeta gdje su se nastavnici međusobno upoznali, a određene su i dužnosti. Idućeg dana Nastavnički savjet je donio odluku o produženju upisa i utvrdio udžbenike za iduću šk. g. Devetog rujna učenici katoličke vjeroispovijesti prisustvovali su prizivanju sv. Duha, a zatim su raspoređeni po razredima gdje im razredni starješine priopćavaju spisak udžbenika. Jedanaestoga učenici pravoslavne vjeroispovijesti učestvuju prizivanju sv. Duha u pravoslavnoj crkvi. Dvanaestoga su učenicima protumačena Disciplinska pravila (nekoliko članaka iz disciplinskih pravila za godinu 1933/34[1]., npr. čl. 1: Učenici se moraju vladati i izvan škole onako kako dolikuje omladini i kloniti se svega što bi bilo štetno po njihov ugled, zdravlje i dostojanstvo; čl. 30 (zabranjeno je učenicima zadržavanje na ulicama ljeti poslije 20 sati). Dobivaju raspored sati, a trinaestoga počinje redovna nastava.
Školski predmeti
Tada su u pučkoj četverogodišnjoj školi kraljevine Jugoslavije bili sljedeći predmeti: 1. Nauka o vjeri I.-IV.; 2. Narodni jezik I.-IV.; 3. Narodna povijest III.-IV.; 4. Zemljopis III.-IV.; 5. Račun i geometrija s crtanjem I.-IV.; 6. Poznavanje prirode III.-IV.; 7. Praktično privredno znanje i umijenje III.-IV.; 8. Higijena IV.; 9. Domaćinstvo IV.; 10. Ručni rad; 11. CrtanjeII.-IV.; 12. Lijepo pisanje II.-IV.; 13. Pjevanje I.-IV.;14. Tjelesne vježbe I.-IV. Dok se u Realnoj gimnaziji predavalo iz predmeta[2]: Srpskohrvatski, Prirodopis, Zemljopis, Istorija, Matematika, Crtanje, Pisanje, Pjevanje, Francuski, Hemija, Fizika, Njemački.
Udruženja i ekskurzije
Od đačkih udruženja postojala su: Kolo trezvene mladeži „Dobra Kuća“ s nekoliko sekcija (tamburaška, gudalačka, diletantska, pjevačka, literarna, ping-pong, šah, stolarska, drvorezbarska i esperantska); Podružnica Ferijalnog saveza koja je organizirala izlet Daruvar – Pogani vrh – Vrani Kamen – Daruvar; Pomladak društva Crvenog krsta i Sokolski naraštaj učenika i učenika koji su sudjelovali u raznim sletovima. Već iduće godine osnovan je još i Pomladak Jadranske straže, te Stijeg skauta i planinki. I sama škola organizirala je ekskurzije, osobito u bližu okolicu ( cijela škola je učestvovala u ekskurziji do Dobre Kuće na početku školske godine). U svibnju je veći broj đaka išao na Petrov Vrh. Na godinu se išlo u šumu kod Doljana, na Dioš, Petrov Vrh, u manastir Pakru, ali i u Zagreb, Voćin i Jankovac.
Ravnatelj Franta Burian
Četvrtog studenoga 1933. na dužnost direktora došao je Franjo Burian. Četiri dana kasnije otvoreno je prvo paralelno odjeljenje prvog razreda. Nastavljala su se predavanja o miru, Poljskoj, Njegošu, o iseljenicima… Otvorena je školska kuhinja za koju se brine Zajednica doma i škole te Pomladak Crvenog križa. Školske godine 1934./35., 29. rujna održane su cjelodnevne ekskurzije svih razreda. I a i b razredi bili su na Diošu i Končaničkim ribnjacima; II. a i b odvezao se do Vrijeske, odande išao do Sv. Ane i preko Bastaja na ruševine Stupčanice. Učenici III. i IV. razreda odvezli su se do Lipika, pogledali kupke, išli do Bujavice gdje su razgledali naprave za vađenje metana i pješice do Poljane gdje su obišli tamošnju tkaonicu. U rujnu je dogotovljena i obnova krova (crijep umjesto drvenih daščica), a ulazi su zagrađeni željeznim rešetkama. Ban Savske banovine Perović pohodio je Daruvar i tom prilikom obišao i podrum koji se nalazi u zgradi Dvorca. Potkraj mjeseca studenoga, vrtlar kupališnog parka, Vild posadio je šest breza ispred škole. Uređen je vodovod na prvom katu. Do tada su učenici išli sa spužvom na bunar. Početkom prosinca bilo je roditeljsko vijeće I razreda s temom kako učenici ne znaju učiti te kako da im roditelji pomognu. Tada je bio i kraj polugodišta. Najslabije ocjene bile su iz Srpskohrvatskog (2,88), Prirodopisa (2,89) i Matematike (2,89). Na Štrosmajerov dan nije bilo nastave, već su poslije zadušnica bila prikazana dva filma ”Visoke Tatre” i ”Dva brata”. Prvi je zemljopisni, a drugi potiče na štednju. Sedmog ožujka proslavljena je 85. godišnjica rođenja T. G. Masaryka, predsjednika Čehoslovačke Republike.
Nastavnička knjižnica imala je 869 svezaka, a primala je slijedeće časopise: Glasnik Jugoslavenskog profesorskog društva, Glasnik Društva crvenog krsta, Srpski književni glasnik, Naš jezik, Napredak, Telesno vaspitanje, Dom i školu i Sokolsku prosvetu. Istodobno, učenička knjižnica imala je 2012 svezaka. i primala je Mladost, Glasnik podmlatka crvenoga krsta, Ferijalac i Glasnik Saveza trezvene mladeži od časopisa. Najčitanije knjige bile su: Narodne pripovijetke, Ruske narodne, Grimove, Andersenove, Priče iz grčke mitologije, Priče Ivane Brlić-Mažuranić, Robinzon, romani i pripovijetke A. Šenoe, J. E. Tomića, Đ. Jakšića, V. Nazora, Dickensa, Verna, Kiplinga i dr. Osim nastavničke i učeničke knjižnice postojala je knjižnica udžbenika kojima su se koristili siromašniji učenici. Od udžbenika se mogu izdvojiti Čitanke od 1. – 4. razreda autorskog dvojca Nazor-Barac.[3]
Početkom školske 1935/36. učenici su ušli u okrečene učionice, na nauljene podove i obojene ploče, a gledala ih je nova uljana slika Njegovog Veličanstva kralja Petra II. Popravne ispite nije uspješno položilo petnaest učenika od njih trideset i devet. Učenici izraelitske vjere na Jom Kipur nisu imali obuke. Na Dan mira 11. studenog održane su dvije minute šutnje za žrtve svjetskog rata i pokojnog kralja. Pisani su zadaci o Društvu naroda. Idućeg dana, na Dan pošumljavanja, đaci su išli u šumu gdje im je šumski referent održao predavanje o pošumljavanju. Osmoga prosinca školu je posjetio ministar šuma i ruda Đura Janković. Ove godine spojena je proslava sv. Save i J. J. Štrosmajera, a većinu programa dala je Pučka škola J. J. Štrosmajera (tako se tada zvala osnovna škola od 1. do 4. razreda). Proslava je održana u zajednici dviju škola. U noći od 5. na 6. veljače bila je orkanska mećava. U gradu su pokidani električni i telefonski vodovi. Dva dana nije bilo osvjetljenja. Tom prilikom znatno je oštećen školski park, gdje se srušilo dosta drveća.
Iduću godinu (1936./37.) počinje tadašnji ravnatelj Franjo Burian zapisom o radovima obavljenim preko praznika. Saznajemo da su okrečene sve prostorije, promijenjen pod u dva razreda, očišćena vrata koja su bila obojena u bijelo, u crtaonici uveden vodovod, načinjeno petnaest novih klupa, a dosta je starih popravljeno. Na prvoj sjednici Nastavničkog savjeta pročitane su naredbe o jačanju jedinstva među učenicima, a predloženi su i udžbenici koji će se upotrebljavati u narednoj godini. Popravni ispiti su trajali od 25. do 29. kolovoza. Od dvjesto i pedesetak učenika, na popravku ih je bilo48, aod toga je 11 palo razred.
Na početku rujna bili su upisi, a upisao se 251 učenik.
Krajem studenoga škola je nabavila aparat za umnožavanje, marke „Ormig“, što je prva kopirka u povijesti daruvarskog školstva. Krajem praznika bila je sahrana narodnog poslanika g. Milana Dobrovića, a sahrani su prisustvovali nastavnici i učenici jer je njegovom zaslugom sačuvana ova škola nakon redukcije, a i inače se brinuo za napredak škole.
Ravnatelj Burian napominje u veljači da je 24. siječnja umrla grofica Ana Elizabeta Janković u sedamdeset i sedmoj godini života u Pressbaumu kraj Beča. „Ona je posljednji potomak stare grofovske obitelji koja je sagradila dvorac u kojem je bila smještena naša škola. Tako je izumrla ova porodica koja je mnogo učinila ne samo za razvitak našega mjesta nego se vidno isticala u svakom kulturnom, prosvjetnom i socijalnom polju diljem naše domovine.“ Time završava svojevrstan epitaf Jankovićima.
Budući da je tada tuberkuloza bila još smrtonosna bolest, tjedan je dana u svim razredima držano predavanje o tuberkulozi. Nakon završetka nastave, 16. svibnja, za tadašnje je maturante održan popodne školski koncert i javno tjelesno vježbanje. Tjedan kasnije, Muzička je škola B. Knitla priredila koncert na kojemu su sudjelovali gotovo sami učenici škole pa je prihod i poklonjen školi. Na Dan sv. Ćirila i Metodija, 24. svibnja, sva odjeljenja imala su cjelodnevne ekskurzije. 15. lipnja završena su predavanja za 1936./37. Dva dana kasnije, na klasifikacijskoj sjednici, zabilježeno je da je s uspjehom završilo razred 67,49%. Od 20. do 26. lipnja bila je otvorena izložba ručnih radova, crteža i drugih učeničkih radova. Ravnatelj primjećuje da je izložbu pohodilo dosta publike, no na žalost, vrlo malo đačkih roditelja. Na Vidovdan, 28. lipnja podijeljene su svjedodžbe i održana oproštajna priredba.
Školske 1937./38. upisano je 256 učenika. Početak godine je sličan ostalima. Maturanti su išli s razrednicima na Petrov Vrh, a ostali na Vranjevinu.
Stepinac u gostima
Potkraj godine održane su zadušnice za dr. Antuna Bauera, nadbiskupa zagrebačkog i prethodnika Alojzija Stepinca, koji je iduće godine posjetio školu. Prije njega su u posjetima bili ministri financija i fizičkog vaspitanja. U svibnju su učenici posjetili izložbu fotokluba. Prikazan im je propagandni film o štednji za Štedionicu Savske banovine. Učenici III. a i b su bili na izletu u poznatoj Batinoj tvornici obuće u Borovu. Nova 1938./39. počela je bez smetnji jer nije bilo premještaja nastavnika (što je inače bio čest slučaj). Upisalo se 280 učenika. Uz poučne filmove poput „Hajdi“, „Bregovi zvone“, „Poručnik Rjepkin“, prikazan je i Disneyev crtani film „Snjeguljica“. Bio je to prvi film u boji i svojevrstan spektakl za daruvarske kinogledatelje. Povodom dijeljenja sv. Potvrde, 3. lipnja, pohodio je školu i izvršio inspekciju vjeronauka nadbiskup zagrebački dr. Alojzije Stepinac.
Slika 4. Potpis nadbiskupa u spomenici
Banovina Hrvatska
Školska 1939./40. je znakovita zbog radikalne promjene u vođenju spomenice i nastavnom planu i programu. Naime, nakon sporazuma Cvetković-Maček u kolovozu i proglašenja Banovine Hrvatske nestaje inzistiranje na duhu jedinstva i jugoslavenstva. Školstvo i prosvjeta postali su samostalni poslovi novonastale banovine. Promijenili su se datumi obilježavanja važnih školskih svečanosti i spomena na značajne ličnosti. Ukratko, može se nazrijeti i prije kraja Kraljevine Jugoslavije, kraj koncepcije koja je obilježila daruvarsko školstvo dvadeset godina, a to je koncepcija integralizma i unitarizma. Također, osjećaj psihoze previranja se uvukao u prostorije zbornice i učionica, tako da su nastavnici zamoljeni za obazrivost prema učenicima.
Te školske godine zabilježeno je povećanje upisanih učenika (183 m. i 121 ž.) Dva odjeljenja morala su pohađati nastavu popodne, a tražilo se i otvaranje trećeg odjeljenja u I. razredu. Krajem rujna maturanti su bili u Zagrebu na „Smotri hrvatske seljačke kulture“ i upoznavanju znamenitosti grada. Krajem listopada održana su predavanja za suzbijanje nepismenosti prema nalogu Banske vlasti. U akciji su sudjelovali učenici pronalazeći nepismene osobe i javljajući njihova imena školi, koja je slala taj popis mjesnoj organizaciji Hrvatske seljačke stranke.
Na nastavi Povijesti i Hrvatskog jezika održana su predavanja o dr. Antunu Radiću. Što se školskih priredbi tiče veća pažnja je posvećena 30. travnju, danu mučeničke smrti Zrinskog i Frankopana, a pjevala se „Lijepa naša“ umjesto državne himne. Od 6.-8. svibnja održana su predavanja o značaju Hrvatske enciklopedije s posebnim osvrtom nastavnika na predmet koji predaju. Sadržaje su nalazili u novoizašlom svesku spomenute enciklopedije. Krajem svibnja, povodom 500-godišnjice osnivanja štampe, učenici III. b posjetili su lokalnu štampariju, a nakon toga i električnu centralu i ljevaonicu željeza. Konačno, 15. lipnja, održano je prvo predavanje o značenju turizma. Školska godina završila je osvrtom na proučavanje života svoga naroda i uputom za razvijanjem smisla i ljubavi za narodnu kulturu.
Daruvarsko osnovno školstvo u NDH
Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. počinju se vraćati nastavnici s ratišta i polažu zakletve novoj državi. Na spomen dan oca domovine dr. Ante Starčevića, 13. lipnja, podijeljene su svjedodžbe. Prije toga su učenici slušali govor s radija doglavnika – ministra prosvjete Mile Budaka. Nakon toga je ravnatelj Josip Miškov uputio nekoliko riječi učenicima. Početkom školske 1941./42. upisalo se 285 učenika (168 m, 117 ž). Potkraj rujna počinju vježbe Muške ustaške mladeži, a početkom listopada s vježbama počinje i Ženska ustaška mladež.
Prilikom otvaranja Hrvatskog državnog sabora[1] 23. veljače 1942. upravitelj škole Miškov održao je govor o značenju hrvatskog sabora. Kasnije, u dvorani škole, ukopčan je krugovalnik pa su učenici slušali prijenos otvaranja Sabora. Povremeno je bilo prekida u nastavi zbog nestanka drva za ogrjev, a od konca mjeseca travnja pa do početka lipnja 1942. školska zgrada (dvorac) bila je zaposjednuta od njemačke vojske pa je bilo poteškoća u održavanju nastave. Na sjednici 16. srpnja 1942. od 289 učenika, izvrstnih je bilo 7,96%; veoma dobrih 15,23%; dobrih 38,06%; a dovoljnih 20,76%. Na popravak je upućeno 13,84% učenika, a razred je ponavljao 3,11% učenika.
Ostale godine Drugog svjetskog rata prolaze slično. Kako se kraj rata bliži, sve više se osjeti utjecaj vojske u školi: ili preko smještaja domobrana ili preko misa zadušnica za poginule kojima prisustvuju učenici.
U novoj Jugoslaviji
Potkraj kolovoza 1944. upisalo se samo 169 učenika, jer ostali nisu mogli doći zbog napada teškim oružjem na Daruvar (jedna učenica IV. razreda je i poginula). Sedmog rujna na vojnu dužnost morali su se javiti upravitelj Miškov i tajnik Halvaks, jer im nije stiglo produljenje od oslobođenja od vojske. Dužnost upravitelja preuzima najstariji nastavnik Stanislav Kopljevski. Za 16. rujna 1944. stoji napomena u spomenici da je oslobođen Daruvar. Ubrzo su nastavnici poslani na politički tečaj u narodno-oslobodilačkom duhu. Zajedno s njima bili su i učitelji Trgovačke akademije, Ženske zanatske škole, Pakračke učiteljske i građanske škole te učitelji Građanske škole iz Grubišnog Polja.
Svečanim otvorenjem 16. listopada škola dobiva novi naziv – Srednja škola, a prestaje naziv Realna gimnazija. Zanimljivo je da potkraj 1945. naša škola postaje pravi rasadnik direktora. Marija Jurman postaje direktor Niže gimnazije u Klanjcu. Stanislav Kopljeski, v.d. direktora ove škole je premješten za direktora škole u Đakovu. Antun Malatestić postaje direktor Niže gimnazije u Iloku. Direktor daruvarske škole ponovno postaje Franjo Burian, koji je za vrijeme II. svjetskog rata bio ravnatelj u Virovitici. U studenom 1946. velik broj učenika je bio s jednom učiteljicom, u nedjelju, na pošumljavanju. Nedugo zatim, 29. studenoga, u dvorani Pivovare, učenici su prisustvovali matineji i pjevali pjesme „Uz Tita i Staljina“ i „Pjesmu o Volgi“. Trećeg veljače 1947. učenici prvih i drugih razreda bili su na izletu u Podborju i Doljanima, a sutradan 3. i 4. razredi u Bijeloj. Petog je bilo natjecanje škole u šahu. Idućeg mjeseca, 8. ožujka, peti sat proslavljen je Dan žena. Program je počeo pjevanjem Ženske himne. Preko ljetnih praznika jedan učenik je upućen s pionirima u Split, šest učenica bilo je u odmaralištu u Delnicama, a 29 ih je otišlo u Čehoslovačku na ljetovanje. Ipak, nisu svi uživali na ljetovanju. Tri učenika su radila na šumskoj pruzi kod Vel. Grđevca, dok je gradnji pruge Šamac-Sarajevo bilo 35 naših učenika. Neki su opet odrađivali ono što nisu tijekom školske godine, tako da je 77 učenika upućeno na popravni ispit, od kojih je 66 izašlo na ispit. Na koncu je 89,68% prošlo, dok ih je 10,32% ponavljalo razred.
Ministarstvo prosvjete rješenjem od 26. 6. 1948. uvodi osnovno sedmogodišnje školstvo, a 1950. i osmogodišnje, tako da naša škola postaje klasična osmoljetka 1951./1952. školske godine. Izgleda da ovaj način školovanja nije bio općeprihvaćen, jer 1956. imamo napomenu da izvjestan broj roditelja još nije shvatio potrebu osmogodišnjeg školovanja pa su potrebne i prisilne mjere da se postigne 100% polaznost. Te godine je upisana napomena o sve većem korištenju suvremenih nastavnih sredstava, radija i televizije. Primijećen je problem dugog čekanja đaka putnika na vlak zbog čega djeca moraju biti na ulici. Na kraju školske 1955./56. bilo je 982 učenika. Završilo je 868 učenika ili 88,39 %. Iduće godine bilježi se porast učenika i pojavljuju se problemi s prostorom. Upisano je 1083 učenika u 28 odjeljenja, a očekuje se i daljnji porast. Kao jedan od problema navodi se i loš uspjeh petih razreda, kao glavni uzrok tome upravitelj škole vidi u prelasku s razredne na predmetnu nastavu. Za rješenje tog problema odlučeno je da razrednici koji su bili u IV. razredu vode razred i u petom, da se ostvari lakši prijelaz i prilagodba na više predmeta i učitelja. Svečano su obilježeni sljedeći praznici: Dan oslobođenja Daruvara, Dan Republike, Nova godina s Danom dječje radosti, Praznik rada i Titov rođendan. Djeluju i sljedeće slobodne aktivnosti: odbojkaši, fotoamateri, literarna, rukometaši, aeromodelari i tamburaški zbor. Kao njihov glavni problem navodi se manjak prostora.
Početkom školske 1957./58. poboljšan je problem prostora, naime Škola učenika u privredi je premještena u novu zgradu, tako da je osnovna dobila njihove dotadašnje prostorije koje su bile neophodne jer je te godine upisano 1179 učenika. Iduće školske godine školi su priključene male škole u Gornjem Daruvaru, Ivanovom Polju i Lipovac Majuru. To je otežalo rad upravitelju škole, Svetozaru Dobrijeviću, jer je te godine u Daruvaru upisano 1267 učenika, a broj odjeljenja nije povećavan. Neki razredi imali i do 50 učenika. Na kraju školske 1961./62. primijećen je daljnji porast broja učenika u Daruvaru. Bilo je čak 1436 u matičnoj školi, a s područnim školama 1544 učenika. Početkom 1962. ,kako navodi spomenica, izvršena je rekonstrukcija električnih instalacija u velikoj školskoj zgradi (dvorcu), manja školska zgrada (današnja Glazbena škola) naslijeđena je od Ekonomske škole. Ta je zgrada vraćena osnovnom školstvu, kojem je i pripadala od izgradnje u 19. stoljeću. Pokazatelj manjka prostora je i činjenica da se krajem prošle školske godine počela uvoditi treća smjena. Olakšanje zbog novih šest učionica koje je dala zgrada ‘male škole’ poremetilo je priključenje škola u Doljanima i Batinjanima daruvarskoj centralnoj (time je škola narasla na 2246 učenika i 62 odjeljenja, što je iznimno otežalo rad upravi.) Početkom školske 1963. upravitelj škole Dobrijević, nezadovoljan daljnjom centralizacijom, u spomenici školu karakterizira mamut-školom jer je centralna narasla na 1555 učenika, plus 693 đaka s područnih. Od sredine šezdesetih broj učenika je opao, osobito u područnim školama, a uvodi se i novi način upravljanja školom. Umjesto školskih odbora biraju se upravni odbori, radne zajednice i savjeti škole. ‘Lični dohoci’, tj plaće, niže su od ostalih društvenih službi u kotaru, ali i u usporedbi sa susjednim komunama. „Nešto nije u redu“ piše tadašnji upravitelj škole i zaključuje da to treba popraviti jer rasprave o plaćama troše puno energije i vremena koje bi bilo bolje uložiti u korisnije svrhe. Školske 1965./66. birani su direktori koji su na dužnosti 10 godina. Izabran je dotadašnji direktor Dobrijević, usprkos popriličnoj galami (kako navodi autor spomenice), jer nije bilo drugih kandidata.
Spomenica koja je omogućila praćenje rada daruvarskog osnovnog školstva od 1932. zaključuje se 1967. godinom. U početku je pratila rad Niže realne gimnazije koja je obuhvaćala vršnjake današnjih petaša, šestaša, sedmaša i osmaša. Kasnije, osnutkom osmoljetke, nestaju prijašnje male realne gimnazije. Spomenica koja je pokrivala niže razrede u razdoblju monarhističke Jugoslavije, NDH i perioda do 1951. nestala je zajedno sa spomenicom šegrtske škole (najvjerojatnije kao stari papir). U tom razdoblju mogao se primijetiti strogi kriterij i visoki standardi škole dok je djelovala kao realna gimnazija, kasnije, osobito s velikim porastom broja učenika, dijelom padaju i standardi, što se može razumjeti zbog otežanih uvjeta rada u prevelikim razredima i priključenja većeg broja područnih škola s tadašnjeg kotara Daruvar.
IZVORI:
- Spomenica Više pučke škole u Daruvaru, Državni arhiv u Bjelovaru, sign. DABJ 413.
- Spomenica Državne realne gimnazije, Državni arhiv u Bjelovaru, sign. DABJ 326.
- Arhiv Osnovne škole u Daruvaru
- Godišnji izvještaj Državne realne gimnazije u Daruvaru za školsku godinu 1931./32.
- Godišnji izvještaj Samoupravne realne gimnazije u Daruvaru za školsku godinu 1932./33.
- Godišnji izvještaj Državne realne gimnazije u Daruvaru za školsku godinu 1933./34.
- Godišnji izvještaj Državne realne gimnazije u Daruvaru za školsku godinu 1934./35.
LITERATURA:
- Herout, Vjenceslav (2006). 150-ta obljetnica daruvarskog osnovnoškolskog obrazovanja.// Vrela 27-28, 14-22.
- Kempf, Julije (1910). Požega, zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i požeške županije. Štamparija „Hrvatske tiskare i knjižare: Požega.
[1] Godišnji izvještaj … 1932/33., 25.
[2] Nazive predmeta navodim prema Godišnjem izvještaju
[3] Godišnji izvještaj 1934-35.
[1] Godišnji izvještaj Državne realne gimnazije u Daruvaru za šk. g. 1931/32., str.10
[2] Više o djelovanju ovog istaknutog daruvarskog prosvjetnog radnika vidi u A. Danek, 75 let Česke zakladni školy J. A. Komenskeho v Daruvaru, 125.
[3] Dr. Nikola Žic je bio vrlo istaknuta osoba između u prvoj polovini XX. stoljeća, njegovo je djelovanje imalo veliku važnost u povijesti krčke Staroslavenske akademije, geograf i kulturni povjesničar, profesor na Hrvatskoj gimnaziji u Pazinu, te potpredsjednik Ravnateljstva Staroslavenske akademije, objavio je niz znanstvenih radova ( s tematikom od glagoljice do obrade pojedinih dijelova Hrvatske). Više o njegovom djelovanju na našem području se može pronaći u članku Mire Kolar, Nikola Žic u Požegi i Daruvaru od 1920. do 1932. godine, Godišnjak Požeštine. Zlatna dolina, 7, 2001., str. 39-54.
[4] Godišnji izvještaj…1931/32, 18.
[1] Spomenica Više pučke škole u Daruvaru, Državni arhiv u Bjelovaru (dalje DABJ 413)