Ususret proljeću

Written By: Alenka

            Glazbena škole Brune Bjelinskog iz Daruvara u suradnji s osnovnim školama pokrenula je prekrasan projekt pod nazivom Ususret proljeću. Učenici osnovnih škola pokazali su svoje umijeće u pisanju pjesama. Stručni žiri je izabrao najljepše pjesme koje su zatim polaznici glazbene škole uglazbili. Održana je i dječja audicija za pjevače kako bi se upotpunio cijeli projekt. Kao kruna svega bio je koncert upriličen 18. ožujka 2015. u gradskom kinu 30. svibnja.

Bilo je predivno slušati dječje ostvaraje. Stihovi i glazba bili su vrhunski, a  pjevači su pokazali sjajan talent. Ovo događanje apsolutno je nešto najbolje što se u Daruvaru dogodilo u posljednje vrijeme. Nadamo se da će ova manifestacija postati tradicionalna u našem gradu jer djeca imaju još puno toga za pokazati samo kad im se pruži prilika.

image

Okupili smo neke učenice sudionice i popričali s njima o samom projektu te o njihovom iskustvu pisanja pjesama, uglazbljivanja te pjevanja. S učenicama piscima Ana Marijom Caha i Vanesom Šepl razgovarala je Anja Lukić, s učenicama glazbenicama Nelom Aradski i Stelom Novaković razgovarala je Lucija Peternel, a s učenicom koja je pjevala u pratećem zboru, Ivonom Buzdum,  razgovarala je Luna Bili.

 

Razgovor s Ana Marijom i Vanesom (pitanja složile Anja Lukić i Lucija Peternel)

Što vas je potaklo da napišete te pjesme?

Ana Marija i Vanesa: Dobile smo zadatak da napišemo pjesmu na slobodnu temu, ostalo je došlo samo po sebi.

Volite li pisati pjesme?

Ana Marija i Vanesa: Da.

Kako ste uopće došli do toga da izađete na pozornicu?

Ana Marija: Moja je pjesma bile među izabranima, uglazbljena je i na kraju programa bila sam pozvana na pozornicu i dobile sam priznanje.

Kako ste se osjećale kad se vaša pjesma izvodila na pozornici?

Ana Marija: Super, iako malo čudno.

Vanesa: Super! Cura koja ju je izvela je jako lijepo pjevala.

Smišljate li još pjesama za uglazbljivanje?

Vanesa: Zasad ne.

Ana Marija: Ne za uglazbljivanje, ali još pišem pjesme za sebe.

 

Razgovor s Nelom i Stelom (pitanja složili Domagoj Bičak i Dorijan Popovački)

Tko je smislio ovaj projekt?

Stela i Nela: Profesori u glazbenoj školi.

Kakvi su bili vaši dojmovi kad ste čuli da ćete sudjelovati u projektu?

Stela i Nela: Super! Ponosne smo na sebe.

A dojmovi na kraju koncerta?

Stela i Nela: Ljudi su nam prilazili na kraju i govorili da je bilo lijepo, čestitali su nam. Svi smo se osjećali ponosno.

Koliko dugo vam je trebalo da uglazbite pjesmu?

Stela: Oko sat vremena.

Nela: Oko sat i pol.

Je li bilo teško?

Stela: Nije bilo teško.

Nela: Malo.

Je li vam netko pomagao?

Stela: Nije mi nitko pomagao.

Nela: Pomagala mi je nastavnica.

Je li vam netko zadao pjesmu ili ste sami mogli birati koju ćete pjesmu uglazbiti?

Stela: Dobila sam pjesmu koju sam trebala uglazbiti.

Nela: Ja sam birala pjesmu.

Je li vam ovo prva pjesma koju ste uglazbili?

Stela i Nela: Da, ovo je prva pjesma.

Koji instrument svirate?

Stela: Klarinet.

Nela: Violončelo.

Koliko dugo već idete u glazbenu školu?

Stela: Šest godina.

Nela: Pet godina.

Koji vam je najdraži skladatelj?

Stela: Beethoven.

Nela: Mozart.

 

Razgovor s Ivonom Buzdum  (pitanja složile Nina Bičak i Luna Bili)

Otkud ljubav prema pjesmi?

Ivona: Kad sam bila mala mama me je upisala u glazbenu školu i onda sam zavoljela sve vezano uz glazbu.

Jesi li naslijedila pjevački talent od nekog iz obitelji?

Ivona: Jesam, od mame.

Koliko dugo pjevaš u zboru?

Ivona: Pet godina.

Kako si se pripremala za nastup?

Ivona: Svi smo u zboru dobili pjesme koje su učenici napisali i koje su uglazbljene. Imali smo probe i vježbali smo.

Je li ti ovo bio prvi ovakav nastup?

Ivona: Imali smo puno nastupa do sada, ali ovo je prvi ovakav koncert.

Znaš li hoće li se ovaj projekt ponoviti i nagodinu?

Ivona: Nisu nam još rekli, ali ja bih voljela da se ponovi.

 

Zahvalili smo se djevojkama na razgovoru i poželjeli isto što i Ivona, da se ostvari još ovakvih lijepih projekata i suradnja osnovne i glazbene škole.

 

Novinarska skupina s nastavnicom Marinom Singer

Ususret proljeću

 Odnekuda iznenada

Stiglo sunce iznad grada.

 

Iza brda provirilo,

Snješku lonac nakrivilo.

 

Bijeli zvončić zazvonio

Sve je redom probudio.

        Josip Dostal i Tamara Kadlec, 6. d

Ususret proljeću

 

 

Jednog jutra nešto me je neobično probudilo. „Što je to? Ništa to su samo sivi oblaci.“ -pomislih. „No prevario sam se to je bilo sunce.“

 

Kad sam izašao van ptice su me pozdravljale svojim cvrkutom. Sve je bilo lijepo. Snijeg se otopio, trava je počela rasti, a s travom proljetno cvijeće: jaglaci, visibabe, tratinčice itd. U proljeće stabla počinju cvjetati, a neka će uskoro dati svoje rane proljetne plodove. Sve se šareni. Bake i mame sade povrće u svojim vrtovima, a ljudi kose travu. U proljeće se mogu saditi mlade voćke. Ljudi nakon teške zime jedva čekaju lijepo vrijeme kako bi mogli obaviti poslove po vrtu koje preko zime nisu mogli. Preko zime nisam mogao igrati nogomet, a sad mogu jer su dani topliji i duži.

 

Proljeće je moje najdraže godišnje doba i sretan sam jer je došlo.

                                                                                        Marko Bosanac, 5.b

Ususret proljeću

Uz lagani povjetarac, kiša je tiho padala na krošnju drveća i krovove kuća. Svaka kapljica se prelila na hladan beton proizvodeći skoro neprimjetan zvuk, poput zvonca tih. Naslonjena uz prozor, promatrala sam svaku promjenu vremena koje je prvi dan proljeća omogućio. Nisam mogla čuti cvrkut ptica koje su neumorno letjele s juga i nisam mogla vidjeti svog starog snjegovića kako se uz zrake sunca topi ostavljajući samo jednu mrkvu i šešir za sobom.

 

Razočarana, uzela sam jedan list papira i uz lagane pokrete olovkom stala crtati prikaz dvorišta, vidljivog kroz prozor moje sobe. Ogledavala sam se oko sebe, pomno promatrajući kako ne bih izostavila ni jedan detalj. Ubrzo sam zamjenjivala tmurne oblake pune kiše s plavim nebom obasjanim zlatnim zrakama sunca. Počela sam ucrtavati siluetu svoje kuće, zanemarujući snijeg i kišu koja se skupljala na crijepovima krova. Posegla sam za narančastom bojicom i počela bojati geometrijske oblike po papiru. Na krošnjama drveća, koje su od tereta prisegle zemlji, dodala sam pokoji cvijet i zrele plodove spremne za berbu. Uz stabla sam prislonila razne bicikle oblijepljene naljepnicama i trakama i već sam u glavi mogla čuti zvuke razigrane djece koja su se brzim pokretima kretale po zelenoj travi.

 

Uskoro je svaka ploha papira bila ispunjena raznim šarenim bojama koje su simbolizirale proljeće. Uz nagli pokret, iskinula sam komadić ljepljive trake, i prislonjavajući papir na prozor, zaljepila sa, ga na glatku površinu. Zatim sam se odmaknula nekoliko koraka diveći se ovome predivnome danu.

 

                                                                         Ena Rusan, 7.c

Moj potok

Moj potok kroz zeleno polje

ide dalje, brže, bolje.

 

Nema nigdje te brane

koja bi potok moj

natjerala da stane.

 

I moj potok dalje plovi,

ide u zemlju gdje su snovi.

 

A u toj zemlji snova,

čekat će ga bića nova.

 

Vile će dugine boje za njega tkati,

sunce će mu pjevati,

pritoke pjesme u njega dolijevati.

 

Moj potok kroz snova polje

ide dalje, brže, bolje.

                                               Ivan Petković, 5.d