Proljeće

Written By: admin

Proljeće

 

Gledam proljetno cvijeće:

vijori na vjetru i pleše, pleše…

Visibabe male

već su procvjetale.

 

Dižu glavice toplome suncu,

ono im daje sočnu pusu.

potoci putuju i traže spas,

daleke rijeke čuju glas.

 

Pogledam u nebo visoko,

o, kako volim jutro proljetno.

Bijeli oblaci nebom kruže,

proljeće drago, ostani što duže.

Mateja Kuljanac, 5.d

Proljeće

Proljeće je ptica let,

jablan, visibaba i mirisni cvijet.

Evo ptice, jedne, druge,

ujutro nas pjesmom bude.

Djeco, izađite van,

igrajte se cijeli dan.

Na proljetnice pazite,

ni slučajno ih ne gazite.

Malo štene majka pazi,

čuva ga i mazi.

Ljudi Uskrs slave,

brda se u daljini plave.

Darijel Kužilek, 5. e

Proljetno jutro

Sunce je probudilo uspavanu visibabu.

Mačak veselo gleda njenu zelenu kapu.

Bijeli zvončić veselo zvoni.

Na travi sja rosa kao dragulji.

Djeca skaču po baricama poslije proljetne kiše.

Potočić šapuće: „ Proljeće! Stiglo je proljeće! “

 

Tea Kovačević, 5.d 

Proljetne suze

Jutros ugledah pticu malu

do grla zamotanu, u šalu.

Prepoznah blistavu suzu

što teče niz pernatu bluzu.

Zabrinuto upitah ja:

-Što li se to događa ?

Na to će ona uplašeno:

-Proljeće je zaboravljeno.

 

Krenuh i ja u susret proljeću,

vidjeh kako bijele ptice slijeću.

Ptice velike, bijele, al’ nema šala:

-Gdje li je ptica mala ?

Kao da mi misli čita,

jedna me ptica pita:

-Mene tražiš ?

-Kako si znala ?

-Ja sam proljetna ptica mala.

-Zašto si plakala ?

-Jer sam rosu stvarala.

A sada, draga moja,

svijetu treba zelena boja.

Na put žurno krećem

da se poigram s drvećem,

da se zarumenim s cvijećem.

 

Toplinom kojom sunce grije,

uz oko nebesko koje se smije,

vodim te u tajne najveće,

vodim te u – proljeće.

 

Klara Valentić. 5.e