Nesigurnost je vrlo čest osjećaj kada si u tinejdžerskoj dobi. Ona je onaj glasić koji ti šapuće: „Nisi dovoljno dobar!” ili „Predebeo si!” ili čak „Nitko te ne voli”. Kao tinejdžerima u pubertetu nam pojačano rade hormoni i osjećaji, zato je i nesigurnost pojačana. Ali zašto smo nesigurni?

          Upravo sve te društvene mreže stvaraju nesigurnost. Na njima vidimo koliko su tuđi životi naizgled savršeni i to nam daje da se zapitamo je li i naš život savršen. Naravno da nije, zato što ništa nije savršeno. I onda osoba shvati da nema savršeno tijelo kao drugi ili nije pametna kao drugi. Tu počinje nesigurnost. Nakon toga kreće misliti da nije dovoljno dobra, da nije dovoljno lijepa ili da ništa ne vrijedi samo zbog uspoređivanja. A istina je da smo svi dovoljno dobri i da zaslužujemo sve što nam ovaj život može pružiti. Uspoređivanje je apsurdno jer smo svi mi različiti i svatko ima drugačiji put i svrhu života. Lako je to reći, ali treba početi vjerovati u to, a to ne možeš dok ne shvatiš da si vrijedan svega toga. Nesigurnost je komplicirana, ali nije nepobjediva i moramo puno raditi na sebi kako bismo prestali biti nesigurni. I da, može se raditi na tome, krenuti vjerovati u sebe, ali i dalje biti barem malo nesiguran.

          Pouka u svemu tome je: dragi moji tinejdžeri, ne dajte da vas nesigurnost preuzme. Ona vam može samo naškoditi. I reći ću vam ono što vam možda nitko dosad nije rekao: dovoljno ste dobri takvi kakvi jeste sa svim svojim vrlinama i manama, bez obzira na to kako izgledate i svi vi zaslužujete biti sretni jer to je cijela svrha života.

Lorna Benko, 8.c