Živjeti slobodno za mene bi značilo živjeti s osmijehom na licu, bez tuge i problema. Ljudima to najčešće znači živjeti bez pravila i zakona u svijetu, ali ako nismo sretni i slobodni od problema i briga, ne bi pomoglo ni ukidanje zakona ni pravila.
Osjećam se slobodno kada odšetam sama, negdje daleko od svih ljudi, od problema i negativne energije koju šire neke osobe. Odlutam u prirodu slušati ptice kako cvrkuću, stabla kako dišu i njihove grane kako šušte. Pokušam posložiti sve misli u glavi, pokušam riješiti probleme koji su mi se našli na putu. Kada mogu odlutati nekamo, pokušam odlutati i u mislima. Najviše se volim sjetiti lijepih trenutaka iz prošlosti, uvijek se nasmijem svemu pa i problemima koji su iza mene. Za mene je sloboda imati slobodne misli i slobodno odlutati u koji god svijet poželim bez da me na tlu drže problemi, brige i stres. Za mene nije sloboda ako se ukinu zakoni koji brane nekakve nepromišljene ideje i da ljudi rade što god ima padne na pamet. Ako razmislimo pametno, svi ti zakoni ipak služe kako bi postojao mir i red, a nepromišljenih osoba će uvijek biti. Treba razmišljati slobodno jer uvijek postoji drugih i ljepših načina za to. Samo nebo je granica.
Jednom sam negdje pročitala, a tako i razmišljam, da je život kao putovanje vlakom. Vlak se kreće naprijed baš kao što život prolazi, sve dok ne dođe do zadnje stanice. Ja sam u jednom od vagona u tom vlaku, a tu su i ljudi koji putuju sa mnom do zadnje stanice, do kraja života. Naravno, neki se ukrcaju, neki pak vrlo brzo izađu iz vlaka. To su ljudi koje tijekom života upoznamo ili su to ljudi koji nas samo napuste, odu iz našeg života tražiti svoje mjesto i svoj vlak.
Eto, takva je moja mašta, moj pogled na svijet. Takve misli ja nazivam slobodnima. Svaku prepreku pokušavam riješiti na dobar i ispravan način jer ako stvarno bolje razmislim, život je zbilja kao vlak. Mi odlučujemo kojim putem ćemo ići, na kojim stanicama ćemo upoznati nekoga ili se oprostiti od nekih ljudi. Mi odlučujemo s kojim ljudima želimo ostati u tom vlaku do zadnje stanice.
Dora Hlušička, 8.c