Godine nisu važne da bi radio ono što voliš, ali u mojem i vašem svijetu te okolici nije tako. Ljubav prema stvarima ovisi o godinama. Danas ću vas odvesti u svijet kakav bi trebao biti…
Predivno jutro, Sunce izlazi iz svoga kreveta s osmijehom na licu.
Ustaju i vile, dok su patuljci spremni poželjeti dobro jutro. Budim se, dočekuje me moja baka vesela kao i uvijek.
Baka i ja bili smo jako siromašni no uvijek je bilo novca za hranu i nikada nisam bio gladan. Htio sam puno stvari, ali si ih nisam mogao priuštiti sve dok se nisam požalio baki. Ona je bila jako dobra s vilama i one su svojim magičnim štapićima stvorile ono što sam htio (znate, u bajci nisam zahtjevno dijete).
Sve što sam htio je nekoliko autića i da baka ostane zdrava. Bio sam veoma sretan sve dok jednoga dana nije pala jako jaka kiša. Bilo je strašno! Sve je bilo natopljeno vodom, pa čak i naša mala drvena kućica. Bili smo toliko tužni da smo oboje plakali. Danima smo spavali ispod klupa, bespomoćni i nezadovoljni.
Jednoga jutra, dok smo šetali po parku, vidjeli smo dobre vile. Dotrčali smo do njih i upitali mogu li nam pomoći vratiti našu drvenu kućicu, no nisu mogle jer im se ispraznio čarobni štapić. Rekle su nam kako je jedini mogući način popravka čarobnog štapića taj da pronađemo svemogući kristal. Unatoč svim nedaćama koje su nas snašle moram pohvaliti baku koja je jako stara, ali i dalje ima volje za životom i kreće se kao mlada. Vidite, ne trebate biti mladi da bi bili pokretni. Ali sada nije trenutak za pohvale, imamo zadatak, moramo pronaći svemogući kristal.
Činilo se jednostavno dok nismo čuli da je kristal raskomadan po cijelom gradiću. Nismo gubili nadu- dobili smo kartu i uputili se. Jedan je kristal bio u Carstvu patuljaka, a mogli smo ga dobiti tako da pobijedimo u natjecanju brzine i naravno, baka je pobijedila. Drugi dio našli smo u šumi kraj špilje medvjeda (srećom nije ih bilo), a treći dio našli smo kod male crkvice na vrhu jednog drveta. Donijeli smo kristale vilama, one su napunile štapić ali čarobni štapić i dalje nije “radio”.
Odustali smo od svega i krenuli u potragu za toplim smještajem. Hodajući šumom ugledali smo letak na drvetu. Kraljevstvo na vrhu brda je pozivalo na natjecanje stoga smo se zaputili prema vrhu.
Kada smo došli, svi su bili mladi i pripremali se za utrku sve dok nisu vidjeli neku staricu tj. moju baku. Odjednom su se svi okrenuli prema njoj, smijali su joj se i rugali što nije bilo lijepo no to ju nije demotiviralo. Bila je to utrka oko dvora i bilo je napeto, ali moja baka je pobijedila te smo za nagradu dobili topao smještaj.
Nakon nekog vremena kupila je PS4 umjesto pećnice, a usisivač je zamjenila gift kardom i kupila je 14 milijuna FIFA pointsa.
Tako sam se jedno jutro probudio i čuo: Toooooo, Štefice uspjeli smo, toooo! Okrenuo sam se i nasmješio. “Oh, ta nestašna baka” pomislio sam.
Ne trebate biti mladi da bi uspjeli. Sve što trebate je volja!
(Savjet: ne dajte bakama FIFU, predobre su).
Fran Krušinski, 6.b