Bili smo u posjeti domu za stare i nemoćne. Razgovarale smo s bakama i one su nam ispričale o svojim životima dok su bile mlade. Htjeli smo vam prenijeti neke od tih priča kako bismo vam barem malo dočarali kako je to bilo prije, kako se ranije živjelo i koliko smo, u usporedbi s tim pričama, danas puno slobodniji. Zbog razvoja tehnologije puno nam je lakše. Sve bake su nam poručile da trebamo uživati u mladosti, u životu općenito, da trebamo biti zahvalni na svemu što imamo. Pohvalile su nas što smo mislili na njih i što smo im dali priliku da ispričaju svoje priče.

Baka M. nam je opisala svoje prve školske dane. “Ja nisam bila loš đak,nikad nisam dobila dva. Završila sam 4 razreda osnovne škole.“ Rekla nam je da se prije nisu smjeli zaljubljivati i družiti s dečkima kao sad jer bi dobili batine. Ima jednu kćer, sina i osmero unučadi. Svog muža upoznala je kod kuće, živio  je u njezinom susjedstvu. Njezin muž je svirao, a ona je pjevala. U slobodno vrijeme je štrikala. Rekla nam je da je imala krave i konje, kombajne,traktore…Imala je jednog brata. Rekla nam je da joj je mama umrla kada je imala 38 godina,a brat kada je imao 36 godina.

Baka V. nam je rekla da je išla pet kilometara pješke do škole i natrag, išla je pet godina u školu. Kada smo ju pitali kada se prvi put zaljubila, rekla nam je kako su se njene dvije prijateljice i ona zaljubile u istog dečka. Zvao se je Zdravko i bio je jako dobar, nikada nije bio neugodan prema njima. Zaposlili su ju već s 13 godina, radila je svašta. U slobodno vrijeme je čuvala braću i sestre i heklala, nije imala vremena igrati se s barbikama. Prije rata bilo je puno zabava i išla je na zabave i tamo plesala. Nekad je smjela ići u kino, pa je po mraku išla kući kroz park. Dečki su ih čuvali pa se nisu bojale(cure). Rekla nam je da je onda bilo popularno perušat kukuruze. Sa polja su se kukuruzi vozili kući i onda su se tako skupile cure i dečki i tamo su perušali kukuruze.

Kad je odrasla, udala se i ima četvero djece. Ni jedno joj dijete nije u Hrvatskoj, rade u inozemstvu.

Kako je bilo prije…

Baka Lj. nam je pričala da je rođena na selu. Imala je krave i konje i iako je bila siromašna, bilo joj je lijepo. Ima 87 godina. Ima kćer i sina, unučad i devet praunučadi.

Rekla nam je da je bila dobar đak i da je završila 3 i pol razreda osnovne škole. Kaže : „I dan danas znam čitati, pisati i računati.“

Upoznala je svog muža kod kuće jer je on tamo dolazio i družio se s njezinom braćom. On je bio lovac.

Baka Lj. nije bila zaposlena, radila je sve što je trebalo kod kuće, u poljoprivredi, hranjenje stoke… Nije imala hobije jer nije imala vremena za to.

Tata joj se godinu dana nakon smrti njene majke oženio drugom ženom. Mama joj je imala 40 godina kad je umrla.  Njena je maćeha imala 24 godine kad je došla k njima. Kada je baka Lj. bila mlada, igrala se s dvoje djece svoje maćehe, kuhala im je kukuruznu kašicu na mlijeku. Nije išla na zabave. Bilo joj je jako teško živjeti bez mame u djetinjstvu. Kada je imala oko 14 ili 15 godina, išla je s dvije starije cure kopati, radila je na gospodarstvu. Sav novac koji je zaradila je dala roditeljima kako bi oni mogli platiti porez.

Rekla je da je bilo jako veliko siromaštvo, u djetinjstvu je jako teško živjela i nije si mogla priuštiti novu odjeću. U djetinjstvu je bila povučena osoba, nije imala što za obući. Par puta je morala reći prijateljicama da neće ići kroz selo s njima jer su se one dotjerale, a ona nije imala što za  obući. Nikad nije ništa od odjeće posudila ni od koga. Imala je domaće tkano platno i njena maćeha je dala sašiti haljinu od tog platna. Ta odjeća ju je strašno štipala. Za školu je imala suknju s ružama  koji joj je poklonila kuma. Svake večeri bi to prala i peglala  i drugi dan bi imala čisto za školu.

Na zabavu je otišla jedanput s maćehom, nije mogla dugo ostati. Rekla je da tada cure nisu smjele hodati s dečkima kao danas. Kada je nekud htjela otići, nije smjela, nisu ju pustili. Jedanput joj je baka kroz prozor dodala cipele, jer je ona htjela ići na zabavu, pa je tako potajice otišla. To je bilo samo jedanput i nikad više. Prijateljice su se čudile kako je ona došla na zabavu, a ona im je objasnila kako je pobjegla. Čak je naišao i njen tata pa su ju starije cure sakrile između sebe, dok je njen tata prošao i nije ju vidio. Na toj zabavi je plesala s dečkima. Rekla je da je tad bilo bolje nego sada, da su se mladi bolje zabavljali.

Jedanput je išla okopavati kukuruz, jer su njeni roditelji nekome bili dužni. Srela je oca svoje simpatije i ponudila mu je pomoć jer je nosio nešto. I kad su stigli na kraj puta, on je njoj rekao: “Ti ćeš biti moja snaha.“ Ona je, naravno, bila presretna. Zbilja se i udala za tog mladića i dugo su živjeli zajedno, dok on nije umro prije 20 godina.

Baka sada ima 87 godina. Ima kćer i sina, unučad i devetero praunučadi.

Baka Lj. kaže da joj je lijepo u ovom domu. U domu bake pričaju jedna drugoj o svojim doživljajima. Dobra je sa svim bakama i sve bake poštuje.  Ona je došla prošle godine u dom. Njena obitelj je otišla u Švicarsku i nisu ju mogli ostaviti samu. Zato je ona otišla u dom gdje je bila mjesec dana, pa joj se obitelj vratila natrag i bila je sretna što je išla doma.  No, nažalost je imala nezgodu kada je kod kuće pala nakon kupanja. Još ima poteškoća zbog toga. Zbog toga je ponovo morala u dom u kojem je i sada.

Vrlo rado je s nama popričala i bilo joj je drago da se mladi zanimaju za to kako je bilo prije i kako je ona provela djetinjstvo.

                                                                                                      Anja Lukić 8.c

                                                                                                      Lucija Peternel 8.c