Matematika u srcu nastavnice Violete Novaković

Written By: Ivana - Jul• 02•13

Ljubav prema onome što radite je najbitnija za osobno i profesionalno zadovoljstvo, a to zadovoljstvo je jasno vidljivo učenicima. Neizmjernu ljubav prema matematici osjetili smo razgovarajući s profesoricom matematike V. Novaković.

 

1.      Možete li se predstaviti u nekoliko rečenica?

Zovem se Violeta Novaković, dolazim iz Daruvara gdje sam završila osnovnu školu. Upisala sam Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, profesorski smjer. Nakon završetka studija vratila sam se u Daruvar i počela raditi u osnovnoj školi.

2.      Koliko godina radite kao nastavnica matematike?

Kao nastavnica matematike radim sedamnaest godina.

3.      Zašto ste odabrali taj predmet, zvanje? Što Vas je potaknulo na to?

Prije nego sam krenula u osnovnu školu otac je (neko vrijeme) predavao matematiku u gimnaziji i strukovnim školama. I danas, u mirovini, veliki je zaljubljenik u matematiku. Često raspravljamo o složenim matematičkim zadacima, različitim načinima rješavanja koji uključuju ili ne uključuju srednjoškolsko gradivo. Mogu reći da sam odrastala uz matematiku. U predškolskoj dobi uživala sam ispisivati znamenke ispod drugog korjena, iako nisam znala značenje tog simbola. Simbol integrala bio mi je lijep i zanimljiv. I danas čuvam tu bilježnicu. Kasnije je došla škola. Tata je pronalazio ili smišljao zanimljive matematičke probleme koje smo zajedno rješavali. Voljela sam ići u školu, često sam u igri bila učiteljica. I danas volim učiti. Ostanak u školi i nakon škole bio je za mene prirodan izbor.

4.      Možete li usporediti učenike (generaciju) s početka Vašeg profesionalnog rada s današnjim učenicima?

Smatram da dio današnjih učenika sve manje vremena posvećuje školskim obvezama.

5.      Možete li ispričati anegdotu (šaljiv događaj) s nastavnog sata?

Na satima matematike događaju se šaljive situacije. Sjećam se da je učenik rješavajući zadatak dobio rješenje u kojem otac ima deset godina. Bio je zadovoljan što je uspješno riješio zadatak, ali je već ubrzo shvatio gdje je problem.

6.      Je li Vam neki učenik posebno ostao u sjećanju?

Ne bih posebno izdvojila jednog učenika. Rado se sjećam učenika koji su bili uspješni u matematici ili onih učenika koji su bili malo manje uspješni, ali su ulagali veliki napor da bi svladali nastavno gradivo. To izuzetno cijenim.

7.      Je li teško biti nastavnik?

Učenici ponekad pitaju nije li dosadno poučavati uvijek isto. Na iste matematičke sadržaje učenici različito reagiraju. Nemoguće je predvidjeti reakcije. Znaju ugodno iznenaditi originalnim komentarima i idejama. Nastojim pronaći što prikladnije primjere i prilagoditi ih učeničkom shvaćanju. Učenicima pokušavam objasniti važnost učenja matematike. Matematička znanja nisu važna samo zbog praktične primjene u svakodnevnom životu, znanosti. Matematika nas uči upornosti i strpljivosti, da ne treba odustajati nakon prvog (neuspjelog) pokušaja. Učeći matematiku učimo zaključivati, donositi ispravne odluke i u tom smislu je važna. Lijepo je biti nastavnik, iako ponekad zna biti teško.

8.      Jeste li se nekada razočarali u svome poslu?

Riječ razočaranje je malo preteška. Prije bih rekla da postoje lijepi trenuci, a ponekad

i oni manje lijepi.

9.      Što je najljepše, a što najteže u Vašem poslu?

Veseli me znanje učenika, njihov uspjeh, dobro napisan ispit, riješen zadatak u kojem su sve potrebne skice, planovi, postupci… Volim rad s učenicima na dodatnoj nastavi. Poseban izazov predstavljaju zadaci koji imaju više od jednog rješenja (konačan ili beskonačan broj), zadaci koji se mogu riješiti na više načina. U ovakvom radu najbolje se može osjetiti istinitost riječi našeg velikog matematičara Vladimira Devidéa: „Prava je matematika uvijek bila i lijepa, a prava je umjetnost uvijek bila i istinita. Na velike se vrhunce koji put može uspeti s različitih padina planine, no one koji stignu na vrh obasja isto Sunce.“

Najteže je ponekad neke učenik potaknuti na učenje i zainteresiratii ih za matematičke sadržaje. Nastojim to prihvatiti kao izazov.

10.  Koji Vam je dio matematike draži, a koji manje drag?

Ne postoji dio matematike koji mi nije drag. U svakom području se može pronaći vrlo  lijepih zadataka. Osobito je zanimljivo kada treba povezati i primjijeniti znanja iz nekoliko područja da bi se došlo do rješenja.

11.  Što biste u poslu promijenili?

Promjena koju bih poželjela je bolje opremljena učionica.

12.  Kako se postiže mentorstvo?

Na prijedlog više savjetnice za matematiku i ravnatelja, a uz suglasnost Učiteljskog vijeća Škole, pokreće se postupak za napredovanje (prema Pravilniku o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu). Potrebno je prikupiti dokumentaciju: radni životopis, podatke o uspješnosti u radu s učenicima (metodička kreativnost u poučavanju, postignuti rezultati u odgojnom i obrazovnom radu s učenicima). Boduju se podaci o izvannastavnom stručnom radu, održana predavanja i radionice na stručnim skupovima. Bila sam voditelj županijskog stručnog vijeća Bjelovarsko-bilogorske županije, pripremala sam natjecanja, radila sam u povjerenstvu za županijska natjecanja te sam bila mentorica pripravniku. Na temelju provedenog stručno-pedagoškog uvida u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad (prisustvovanje nastavnim satima) viša savjetnica za matematiku sastavlja Izvješće kojim procjenjuje uspješnost i predlaže izbor u zvanje učitelja mentora.

13.  Koja je uloga mentora?

Mentor nastoji podizati razinu kvalitete nastave, bitan je za izvannastavni stručni rad (pripreme učenika za natjecanja), uvodi pripravnika u odgojno – obrazovni rad, stručno se usavršava (prati stručnu i pedagošku literaturu, sudjeluje u radu stručnih skupova županijske i državne razine), surađuje s ostalim nastavnicima matematike, održava predavanja, radionice i svojim nastavnim iskustvima doprinosi rješavanju metodičkih dvojbi u izvođenju nastave matematike.

14.  Osjećate li se drugačije sada kada ste mentorica?

Ne, niti malo.

15.  Osim poslom u školi, čime se bavite u slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme provodim sa svojom obitelji. Rekreativni biciklizam nam je obiteljski hobi. Uživam u vožnji šumom. Usponi znaju biti teški, ali boje, mirisi i zvukovi šume najbolje pune baterije za novi radni tjedan. Volimo izlete i putovanja. Vikendom posjećujemo brdsko – biciklištičke utrke. Puno je poznanika iz cijele Republike Hrvatske i šire. Lijepo je biti u prirodi na čistom zraku. Nađe se vremena i za poneki koncert.

16.  Uspijevate li uskladiti posao s privatnim životom?

Uglavnom uspijevam uskladiti posao i privatni život. „Tko želi nešto učiniti naći će način, tko ne želi naći će izgovor.“ (Pablo Picasso)

17. Vaši učenici su postigli zapažene uspjehe na natjecanjima. Možete li izdvojiti najuspješnije pojedince tokom godina?

Potpuno je pogrešno shvaćanje da je za postizanje uspjeha u matematici potreban (ili čak dovoljan) talent. Primjerena je usporedba sa postizanjem sportskih uspjeha. Neophodna je dobra kondicija. Ona je potrebna i u matematici, a postiže se gimnastikom uma. Osobno iskustvo je nezamjenjivo i stječe se radom. Usvojena teoretska znanja treba znati primijeniti u rješavanju zadataka. Osim čistog i oštrog rasuđivanja, vrlo često je potrebna i mašta za rješavanje složenih matematičkih zadataka.

18. Što biste poručili učenicima koji su odlučiti studirati MATEMATIKU?

Još jednom bih citirala V. Devidéa: „Da smo matematički bogovi ne bi nam matematika značila ništa. Njezinu ljepotu i vrijednost, za nas kao ljudska bića, zahvaljujemo tome što se, zbog naše ograničenosti, moramo potruditi da bismo doprli do njezinih istina.“

Dakle, studirati matematiku znači otkrivati i upoznavati nove matematičke svjetove, ali treba biti spreman na veliki rad.

 

Novinarke Ivana Vuk, Ivana Kolaček i Lorena Mutić

You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. Both comments and pings are currently closed.